• 1 Femicid - smrtonosnost roda
  • 2 Osmi mart - dan revolucije
  • 3 Srbija: Četvrti vanredni izbori od dolaska Srpske napredne stranke na vlast
  • 4 Vještačka inteligencija: propast čovječanstva ili kapitalizma?
  • 5 Izrael-Palestina 1948.-1993: pola stoljeća revolucionarne borbe
  • 6 Palestina prije 1948: kako je imperijalizam stvorio Izrael
  • 7 Rat u Ukrajini dovodi do rascjepa u komunističkom pokretu – nazad ka Lenjinu!
  • 8 Dolje s licemjerjem! Obraniti Gazu! – izjava Internacionalne marksističke tendencije
  • Femicid - smrtonosnost roda

    Društvene okolnosti, a razumljivim slijedom i društvena misao su u naš svakodnevni govor uvele pojam femicida sa kojim se sada već skoro svakodnevno susrećemo. Femicid definišemo  kao zločin koji se ne bi desio da žrtva nije bila žena. Otkud femicid među nama, koji su njegovi uzroci i koji su adekvatni odgovori na njega su teška pitanja, a rješenja koja se za sada nude nisu dorasla situaciji. Apeli na postojeće institucije (MUP, socijalne službe) se pokazuju neadekvatni, što zbog nezainteresovanosti, nemara, nedostatka sredstava ili naslijeđenih rodnih stereoptipa, posebno u policijskim službama. Posljednji slučaj ubistva žene koji se dogodio u Tuzli je zločin koji je počionio upravo policijski službenik.

    Opširnije
  • Osmi mart - dan revolucije

    ‚‚Mi žene koje smo došle do spoznaje, da spas cijelog čovječanstva leži jedino u ideji komunizma, odlučno odbijamo od sebe niske podvale i izvrtanja buržoaskih stranaka, kao da ruski boljševizam, a prema tome i komunistički pokret ostalih zemalja teži za prostitucijom žena. S gnušanjem smo pročitale sramotni članak Novoga doba od 24. ožujka, kojim taj vladin listić gadnim izvrtanjem činjenica nastoji odvratiti svjesne majke, žene i djevojke od komunističkog pokreta.

    Opširnije
  • Srbija: Četvrti vanredni izbori od dolaska Srpske napredne stranke na vlast

    U nedelju 17. decembra, održali su se još jedni vanredni parlamentarni izbori u Srbiji. Od početka vladavine Srpske napredne stranke, samo jedni parlamentarni izbori izdržali su mandat od četiri godine (između 2016. i 2020.), dok su čak četiri parlamentarna izborna ciklusa bila vanredna. Ovi izbori su dosad bili ‚‚najvanredniji”, gde je međuizborni period trajao svega 20 meseci. Od parlamentarnih izbora 2012, u proseku smo imali izbore svakih 2 godine i 4 meseci. I od izbora do izbora, ništa se fundamentalno nije menjalo, svake izbore su pratile neregularnosti, nezadovljstvo glasača i pobeda Vučićeve partije sa standardnim rezultatom blizu polovine glasačkog tela. Ipak, iako ovi izbori nisu bili drugačiji, primetno je da su se neke stvari ipak promenile.

    Opširnije
  • Vještačka inteligencija: propast čovječanstva ili kapitalizma?

    Nedavna dešavanja u oblasti vještačke inteligencije (AI) izazvala su mješavinu straha i entuzijazma širom svijeta. U ovom članku Daniel Morli ispituje tvrdnju da je AI 'svjesna' ili 'nadljudska', izvlači stvarni potencijal ove tehnologije i objašnjava kako smo zapravo porobljeni mašinama u kapitalizmu.

    Vještačka inteligencija (AI) je bila predmet mnogih debata i nagađanja posljednjih godina, a mnogi ljudi tvrde da će uskoro postati svjesna i potencijalno čak i nadmašiti ljudsku inteligenciju. Međutim, kao komunisti, moramo pristupiti ovom pitanju iz materijalističke perspektive, ispitujući temeljne uzroke i uslove koji bi bili neophodni da bi se takav scenario dogodio.

    Opširnije
  • Izrael-Palestina 1948.-1993: pola stoljeća revolucionarne borbe

    U drugom dijelu naše serije o Izraelu i Palestini, Francesco Merli istražuje ratove, manevre i ustanke koji su karakterizirali desetljeća nakon stvaranja izraelske države i koji su palestinski narod ostavili potlačenim.

    Prije 75 godina, stotine tisuća Palestinaca raseljeno je sa svoje zemlje u Nakbi, što je bio brutalan čin neophodan za formiranje Izraela.

    Opširnije
  • Palestina prije 1948: kako je imperijalizam stvorio Izrael

    U prvom dijelu naše serije članaka o Izraelu i Palestini, Francesco Merli objašnjava mutne poslove i spletke imperijalističkih nacija, koje su utrle put podjeli Palestine i otvorile Pandorinu kutiju nasilja i degradacije.

    Opširnije
  • Rat u Ukrajini dovodi do rascjepa u komunističkom pokretu – nazad ka Lenjinu!

    Rat postavlja sve u jasnim terminima i tako sve tendencije stavlja na kušnju. Rat u Ukrajini doveo je do niza rascjepa unutar komunističkih partija u nekoliko zemalja, kao i izazivanja podjela među njima. Da bi se išlo napred potrebno je vratiti se istinskoj lenjinističkoj politici, po ovom i po svim pitanjima.

    Opširnije
  • Dolje s licemjerjem! Obraniti Gazu! – izjava Internacionalne marksističke tendencije

    Sljedeća izjava Internacionalne marksističke tendencije izražava našu solidarnost s palestinskim narodom. Odgovara na odvratno licemjerje zapadnog imperijalizma i njegovih slugu, koji se okupljaju iza reakcionarne izraelske države dok ona pokreće krvavu osvetu Gazi, nakon Hamasovog iznenadnog napada 7. listopada. Štoviše, objašnjavamo zašto se sloboda za Palestinu može postići samo revolucionarnim sredstvima i rušenjem kapitalizma u cijeloj regiji.

    Opširnije
  • 1

V E S T I

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 1

Saopštenja

  • 1

Kome pripadaju političke partije

U nedavnom intervuu za Večernje novosti, predsednik političkog saveta Demokratske stranke, g. Mićunović, je pokušao da građanstvu predoči kako demokratska stranka ne pripada njenim liderima [Tadiću i Đilasu], i to je formulisao na sledeći način:

“Predsednik Političkog saveta Demokratske stranke Dragoljub Mićunović poručio je danas da, bez obzira na ishod nesuglasica u toj stranci, važno da ona ostane jedinstvena i snažna opozicija sadašnjim negativnim društvenim procesima, jer, kako je rekao, ona ne pripada ni Draganu Đilasu ni Borisu Tadiću, već članovima i biračima Demokratske stranke i, još šire, građanima demokratske Srbije.“[1]

 

Reći da stranka pripada ne samo članovima i biračima, već „još šire, građanima“ ne može biti ništa drugo do retorički trik i podvala. Stranke nastaju udruživanjem ljudi podudarajućih političkih ubeđenja, ideja ili interesa i imaju za cilj da ta ubeđenja, te ideje ili te interese sprovode kada dođu na vlast. Stranka bi, u teoriji, trebalo da funkcioniše tako što su njena rukovodeća tela odgovorna širem članstvu i zavise, u krajnjoj instanci, od odluka tog članstva. Na taj način stranka, teoretski, pripada članstvu. Takođe, stranka ima svoju političku bazu, svoje biračko telo, prema kojima takođe ima određenu odgovornost i koji svoje glasove njoj daju verujući joj da će sprovesti određeni program na koji se obavezala. Ukoliko se to ne desi, birači uskraćuju podršku i stranka slabi. Na taj način bismo mogli čak da kažemo i da stranka pripada svom biračkom telu.

Međutim, ako uzmemo da različita biračka tela, koja se formiraju pre svega prema različitim materijalnim interesima, imaju samim tim i različita politička očekivanja – neretko i suprotna, uzajamno isključiva – onda nikako nijedna stranka koja drži do svog programa ne može reći da pripada „još šire, svim građanima“, a da se to ne shvati kao najava izdaje svog biračkog tela već u predizbornoj retorici.

Stranka koja pripada „još šire, svim građanima“ u stvari još uže, mnogo uže, ne pripada čak ni svom biračkom telu, već je spremna da skakuće i menja boje i mišljenja tako da podseća na staru reklamu za Robnu kuću – „za nekog sve, za svakog ponešto“.

Štaviše, upravo onda kada stranka ima za cilj da nekome obezbedi sve, ona mora u svojoj retorici nastupati tako da svakom drugom nudi ponešto. Praksa svih dosadašnjih stranaka je dokaz toga. Programi im se razlikuju minimalno, optužbe su uglavnom za to da će jedna sprovoditi program bolje od druge – što je i glavni spor između SNS-a i DS-a. Taj program nudi malo patriotizma, malo sportskih metafora, malo borbe protiv korupcije, malo građanštine, malo sela itd. Ono što se od svega toga obistini, međutim, jeste samo onaj deo vezan za „povoljnu investicionu klimu“ i „evropske integracije“, to jest za sluganski odnos prema Evropskoj uniji i razaranje prava radnika i institucija socijalne države zarad privatnih interesa krupnog kapitala. Upravo zbog te suštinske svrhe današnjih političkih stranaka – u prvom redu DS, SPS i SNS – njima i jeste potreban gore pomenuti švedski sto za naivne. Teško da bi i ovo malo ljudi glasalo za njih kada bi otvoreno i bez uzajamno protivrečnih dodvoravanja i obećanja rekli da ekonomski tajkunima nude sve, a retorički i pred kamerama svakome u narodu ponešto.

Ukoliko ovo nije tačno, onda bi g. Mićunović morao da objasni otkud novac Demokratskoj stranci za sprovođenje enormno skupih predizbornih kampanja. Naravno na ovo pitanje bi trebali da odgovore i čelnici drugih slon partija, ali i ostalih parlamentarnih partija.

Da li se DS, ili bilo koja od političkih partija finansira isključivo od članarina i sitnih donacija svojih članova i simpatizera?

Stranka

Iznos potrošen na izborima za NS 2012. godine[2]

Zakonom[3] [4] je propisano 0.1% rashoda Budžeta

Demokratska stranka

468 mil. dinara

874 mil. dinara

 

(20% pre izbora)

175 mil. dinara

Ujedinjeni regioni Srbije

458 mil. dinara

Srpska napredna stranka

307 mil. dinara

Liberalno-demokratska partija

228 mil. dinara

 Tabela: Troškovi predizborne kampanje na izborima za narodne poslanike 2012. godine.

Naravno, predizborni troškovi stranaka samo su jedan od izdataka, ali su baš zato i primer na kome se najjasnije, zbog predizborne dinamike, može videti čije su stranke.

Političke partije su onoga ko ih finansira, pa su, s tim u vezi, i politički programi stranaka koje ih imaju, u interesu onih koji ih finansiraju. Zašto bi ih inače finansirali?

Stranke i finansijeri, Dušan Petričić

Demokratska stranka, s tim u vezi, zaista nije niti Tadićeva niti Đilasova, kako to tvrdi g. Mićunović, ali  je još manje stranka njenih članova [makar ne svih] a nikako stranka „svih građana“. Ona je bila i ostala stranka krupnog kapitala, zajedno sa svim drugim njenim raznobojnim bliznakinjama.


[1] http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:472949-Micunovic-Stranka-nije-ni-Tadiceva-ni-Djilasova

[3] Zakon o finansiranju političkih aktivnosti čl. 20 st. 1..  i to 20% ovih sredstava, dakle, 0,02%, pre kampanje i ostalih 80% [0,08%] nakon izbora partijama koje su osvojile mandate.  http://www.acas.rs/images/stories/1577-11.pdf

[4] Ukupni rashodi za 2012. godinu bili su 874.493.647.000 dinara. - http://www.mfin.gov.rs/UserFiles/File/zakoni/Zakon%20o%20budzetu%20RS%20za%202012.pdf

Tribine

Tribine na kojima su govorili članovi Crvenih

Mediji

Crveni u medijima.

Govori

Govori članova Crvenih.