Teroristički napad na francuski satirični nedeljnik Šarli Ebdo prouzrokovao je veliki talas besa i ogorčenosti širom zemlje. U noći nakon napada stotine hiljada stanovnika mnogih graova izašlo je na ulice

. Gnušanje masa izazvano brutalnim terorističkim činom dodatno je pogoršano činjenicom da su mnoge žrtve bile veoma popularne i cenjene.

 

Leve partije i sindikati odmah su pozvali na demonstracije. Sloboda govora je centralna tema slogana i diskusija. Vlada, desničarske i desno-nacionalistička partija, Nacionalni front, uzele su ovaj slogan i oportunistički ga koriste kako bi „odbranili“ slobodu koju inače gaze. Oni nemaju problem sa ustaljenim tokom prokapitalističke, imperijalističke i rasističke propagande koji je ustalasala ogromna većina mejnstrim medija.  Od kada su Marin Le Pen, vođa Nacionalnog fronta, i njeni pajtaši krenuli da preplavljuju  radio i televizijske stanice, NF se žali mnogo manje na nedostatak slobode izražavanja u Francuskoj: što se ove stranke tiče sve je kako treba u medijskom svetu, čiji su buržoaski gospodari Bouygues, Lagardère, Dassault i Bolloré.[i]

Besramno licemerje buržoaskih pozicija trebalo bi radnički pokret da stavi u pripravnost. Vladajuća klasa i „socijalistička“ vlada iskoristiće ovaj napad kako bi odvratile pažnju radnika od krize kapitalizma i njenih pogubnih socijalnih posledica. Takođe će ga iskoristiti da bi odvratile pažnju sa svih reakcionarnih mera koje je vlada sprovodila u interesu velikih kapitalista, uključujući gorepomenute. Ovo je smisao koji se krije iza mnogih poziva na „nacinalno jedinstvo“ od strane svih pomenutih snaga. Takva ideja mora biti odlučno odbijena od strane levičarskih organizacija radnika i omladine.

„Mi smo u ratu“, ponavljali su političari i novinari juče. Da, ali ako je u toku bilo kakav „rat“ u ovoj zemlji to je onaj koji vode gazde i vlada protiv demokratskih prava, uslova rada, životnog standarda i ranije izboreih socijalnih pobeda masa. „Nacionalno jedinstvo“ koje mnogi traže neće zaustaviti ovaj rat. Namera takvih poziva je da razoružaju radničku klasu i odvrate joj pažnju kako bi olakšali implementaciju bužetskih rezova i kontra-reformi, počevši sa Makron zakonima (serija zakona o privatizaciji i liberalizaciji ekonomije kao i napadi na određene profesije). 

Nilolas Sarkozi i Fransoa Oland, dva lica iste politike.

Vlada je u „ratu“ sa našom klasom, i da bi je podelila, redovno koristi rasističku propagandu. Kada je bio ministar unutrašnjih poslova, Manual Vols - koji je trenutno premijer - preuzeo je od Nikolasa Sarkozija i u mnogome zaoštrio rasističke izjave od strane vlade usmerene protiv raznih nacionalnih manjina. Sada ova gospoda apeluju „da se ne brkaju“ džihadisti sa celom muslimanskom zajednicom u Francuskoj. Ali naravno da će se ovo brkanje svakako desiti i oni na to računaju.

Ovo pokazuje stvarni odnos između reakcionarnih islamista i zapadnjačke desnice. Ovaj napad, ako bude uspešan u svojim namerama, neće uopšte oslabiti francusku državu niti desnicu. Naprotiv, ojačaće je podelom radničke klase po nacionalnom i religijskom osnovu. Počinioci napada su juče učinili veliku uslugu svim zagovaračima rasizma koji su već godinama uključeni u ideološki gerilski rat protiv muslimanske zajednice. Ova rasistička propaganda će se intezivirati u narednim danima i nedeljama. Radnički pokret se mora energično mobilisati protiv svih ekstremno-desničarskih napada na muslimane. On mora mobilisati radništvo da se bori, ne samo protiv rasizma već i protiv kapitalizma koji rađa i neguje rasizam.

Marin Le Pen poziva narod da „digne glas protiv islamskog fundamentalizma“ i da „preduzmu efektne i zaštitničke akcije“. Ona pokušava da podgreje atmosferu straha kako bi pobrala izborne benefite. Što se tiče „zaštitničkih i efektnih akcija“, ovo bi moglo imati formu novih napada na demokratske slobode pod maskom „borbe protiv terorizma“. Još jednom, radnički pokret mora biti priprvan i čvrsto se suprotstaviti ovome. Kao što smo videli na primeru napada od 11. septembra u Sjedinjenim Državama, „anti-teroristički“ zakoni završe upotrebljeni protiv radničkog pokreta, uključujući i sindikalne pokrete.

Mari Le Pen - vođa Nacionalnog Front

Francuski imperijalizam je takođe u „ratu“, u Africi i na Bliskom Istoku. Ne da bi branio „demokratiju“ ili „velike ideje republike“, već da bi branio interese francuskog kapitalizma. Čineći to, vlade Sarkozija i Olanda su obe direktno podržale fundamentalističke snage, na prostorima Libije i Sirije. Sama ova činjenica osvetljava kompletno licemerje buržoaskih političara koji se sada izdaju za branioce „vrednosti republike“ protiv islamskog fundamentalizma. Tokom prethodnih meseci Oland je ostrašćeno pozivao da Amerikanci počnu sa naoružavanjem „umerene“ opozicije u Siriji. Ali ovi „umereni“ su zapravo svi islamisti. U stvari, francuski imperijalizam je bio jedan od glavnih zapadnih podržavaoca islamskog fundamentalizma u Siriji i Libiji u proteklih par godina. Pomogao je izgradnju fundamentalističkih snaga kako bi se borio protiv arapske revolucije i da bi branio uske interese francuskog kapitalizma. Zapravo, bez direktne podrške imperijalizma islamski fundamentalisti nisu mogli preživeti.

Imperijalisti se ne bave ovim reakcionarnim snagama sa ciljem da odbrane narod ili zaštite bilo kakve specifične principe, već zarad svojih ličnih konkretnih i neposrednih interesa. Juče je Francuska podržavala džihadiste u Siriji, danas se bori protiv jednih dok istovremeno druge finansira. Moramo se odreći ovog licemerja i odbiti pokušaje da se napad na Šarli Ebdo iskoristi kao opravdanje za intervenciju francuskog imperijalizma u Afric i na Bliskom Istoku.

Temelji terorizma i islamskog fundamentalizma nisu postavljeni Kuranom, već kapitalizmom i siromaštvom, eksploatacijom, imperijalističkim ratovima, rasizmom i svim formama opresije koje on nanosi milionima muslimana širom sveta. Ne možemo se boriti protiv fundamentalizma na osnovu takozvanih „vrednosti republike“, tj. kapitalističke republike koja eksploatiše, isključuje i odbacuje ranjive i marginalizovane ljude širom sveta. Mi moramo ponuditi muslimanskoj omladini program i perspektive za oslobađanje od kapitalizma i imperijalizma. U Francuskoj kao i drugde, zadatak je pre svega levice i radničkog pokreta da potkopa temelje terorizma i fundamentalizma. Zbog toga, moramo odlučno odbaciti svako „jedinstvo“ sa desnicom, vladajućom klasom i njihovom državom.

 

Žerom Metelu (Jérôme Métellus) je urednik francuskog marksističkog lista Révolution.

Preuzeto sa In Defence of Marxism

Prevela: Tatjana Maksimović

Preporučujemo:  Razmišljanja o događajima u Francuskoj, Alan Vuds 


 

[i] Misli se na najistaknutije francuske kapitaliste Martina Bojga (Martin Bouygues) vlasnika industrijske grupe Bouygues S.A., Arnauda Lagardjera (Arnaud Lagardère) vlasnika medijske grupe Lagardère,Kloda Dasoa (Claude Dassault) vlasnika Dassault Grupe i Vinsenta Baloa (Vincent Bolloré) vlasnika investiciono-industrijske holding grupe Bolloré.