Politika

Povratak Otpisanih: Konture novog radničkog pokreta na Balkanu

http://www.abrasmedia.info/sites/default/files/field/image/slovenija-protesti_4.jpgKao posledica procesa restauracije kapitalizma i opisane dezindustijalizacije koja ga je pratila, radnička klasa u regionu danas ima osetnije manju društvenu težinu u odnosu na brojnost i potencijalnu snagu koja je uživala pred raspad Jugoslavije. Pa ipak, ukoliko lokalno radništvo posmatramo naspram slike opšte atomizirane strukture društva, pod sistemom koji ohrabruje individualizam, čak i u tako desetkovanom stanju, radnička klasa i dalje predstavlja jednu od najkrupnijih društvenih skupina koja bi se potencijalno mogla organizovati oko zajedničih interesa. U Srbiji, na primer, uprkos zatvaranju radnih mesta u direktnoj proizvodnji, zaposleni u prerađivačkoj industriji i dalje čine najbrojniju grupaciju radnika na tržištu rada sa oko 300.000 zaposlenih. Zaposleni u obrazovanju, sistemu zdravstvene zaštite i komunalnim uslugama zajedno imaju sličnu težinu. Dakle, radi se o preko pola miliona stanovnika koji su na najdirektniji način životno zainteresovani za promenu politike koja vodi ka dezindustrijalizaciji i rezovima u javnom sektoru.

Nakon godina traganja za novim linijama društvenih sukoba van tradicionalne sfere rada, ispostavlja se da je klasna podela, koja proizilazi iz svojine nad sredstvima za proizvodnju i društvenih odnosa koji se formiraju u proizvodnji materijalnog sveta, najupornija ravan razdvajanja koja nije izgubila moć da mobiliše mase i oblikuje njihov identitet. Uprkos svim naporima da se proglasi mrtvom i nepostojećom, radnička klasa dolaskom svake nove godine daje dokaz da su, kako bi to rekao Mark Tven, izveštaji o njenoj smrti bili preterani. 

Opširnije...

Albanci dobijaju za nagradu ono što Srbi dobijaju za kaznu

Objavljujemo tekst koji je u skraćenom obliku objavljen u bosanskohercegovačkom magazinu Dani:

Politika „i Kosovo i Evropa“ polako se bliži svom debaklu i razobličuje se kao jeftin blef, što je bila od samog početka. serbsRazlog zbog kojeg je bilo jasno da se radi o blefu jeste pre svega taj da izbor „Kosovo“ sam za sebe nikada i nije bio stvarna opcija. Jedino pitanje na koje politika Srbije ima prostora da odgovori jeste želi li ili ne želi država Srbija da bude članica Evropske Unije.

Sudeći prema iskustvima Irske, Grčke, Slovenije, Kipra, Španije – to ne donosi ništa dobro. Ove države danas čekaju svoj red da bankrotiraju. Pristupanje Evropskoj Uniji ne samo da nije dovelo do boljitka njihovih stanovnika – ono ih je ojadilo. Socijalna država u članicama EU je ili razorena ili se razara, međunacionalni problemi ne samo što nisu rešeni, već se ponovo javljaju i pojačavaju.

Postaje jasno da priključivanje EU nema racionalno opravdanje da se predstavi kao nagrada. Sudeći po tim iskustvima onih koji su u tu zajednicu ušli pre Srbije, sa razvijenijom privredom, smislenije bi bilo da se Srbiji preti da će ući u Evropsku Uniju, ukoliko ne prizna Kosovo, a da joj se, ukoliko prizna otcepljenje, dopusti kao ustupak da ostane van.

Opširnije...

18. mart: Godišnjica Pariske Komune

Na današnji dan, 18. marta 1871. godine, proglašena je Pariska Komuna, prva radnička država u istoriji čovečanstva. Svesni nesposobnosti tadašnje carske francuske vlade da odbrani svoj narod, zbog činjenice da se više plašila naoružavanja vlastitih radnika nego pruske invazije, proleteri Pariza su proglasili Komunu, revolucionarnu vlast sa ciljem da odbrane Pariz od pruske vojske, kao i da uspostave novo, egalitarno društvo, koje počiva na neposrednoj demokratiji i preraspodeli svojine u interesu većine stanovništva.

Komuna je ukinula privilegije državnih funkcionera, zamrznula rente, a u napuštenim radionicama je pokrenula proizvodnju pod kontrolom radnika. Državne zgrade su upotrebljene kao smeštaj za beskućnike. Crkva i država su odvojene. Strani radnici su tretirani kao braća i sestre, kao vojnici "univerzalne republike internacionalnog rada".U iskustvima i težnjama Komune postavljeni su temelji komunističke borbene prakse. Ona je bila preteča svih velikih revolucionarnih pokreta 20. veka, pre svega Oktobarske revolucije 1917. godine.

Pariska Komuna je i danas inspiracija i putokaz svim grupama koje žele da se izbore za društvo u kojem su ukinuti eksploatacija i vlast čoveka nad čovekom.

U cilju obeležavanja ovog dana, značajnog za svetsku istoriju radničkog pokreta, prenosimo tekst koji je 1871. godine, u vreme Komune, napisao rodonačelnik socijalizma u Srbiji, Svetozar Marković, i koji je izvorno objavljen u listu Radenik, pod naslovom Radničko pitanje, a danas se u elektronskoj formi može naći na blogu Pobuna!.

Tekst prenosimo i zbog njegove ponovne aktuelnosti budući da su se socijalni problemi o kojima je Marković govorio ponovo pojavili kao sastavni deo procesa kapitalističke tranzicije.

Urednik bloga Pobuna! objavljuje pristupanje Crvenima

Drug Dušan Marinković, urednik bloga Pobuna! objavio je tekst u kojem obrazlaže promenu imena bloga iz Dulemarin u Pobuna! i navodi političke razloge zbog kojeg je neophodno udruživanje levičara u organizaciju i zbog kojih su Crveni organizacija kojoj je rešio da pristupi.

pobuna1

Opširnije...

Proglas Internacionalne marksističke tendencije: Ugo Čavez je mrtav - Borba za socijalizam živi!

chavezimtUgo Čavez više nije među živima. Stvar slobode, socijalizma i čovečanstva je izgubila jednog hrabrog šampiona. Umro je u utorak, 5. Marta, u 16:25 po lokalnom vremenu. Vest je objavio podpredsednik Maduro. Predsednik je imao samo 58 godina, od kojih je 14 proveo na vlasti. Borio se sa svojim rakom u poslednje dve godine, ali kada je vest najavljena, izazvala je šok.

Čim se saznalo za smrt predsednika, narod je počeo da se okuplja na Bolivarovim trgovima u centrima gradova širom zemlje. Mnogi izveštaji navode da su ljudi ili plakali ili samo utihnuli. Gomile potresenih ljudi su se okupile ispred vojne bolnice u Karakasu, gde je Čavez umro.

Spontani izliv tuge se ubrzo pretvorio u masovnu demonstraciju prkosa. Kao u mnogim ranijim prilikama kada je Revolucija bila ugrožena, narod je izašao na ulice Karakasa.

Razlog ovog izliva emocija i podrške nije teško razumeti. U očima masa je Čavez predstavljao revoluciju, njihovo vlastito političko buđenje, bitke vođene u protekloj deceniji, osećaj da po prvi put obični radni ljudi i siromašni odlučuju. On predstavlja čoveka koji se usprotivio imperijalizmu i oligarhiji.

Opširnije...

Uključi se i ti! Budi dio svjetske borbe za socijalizam!