Povratak Otpisanih: Konture novog radničkog pokreta na Balkanu
- Detalji
- Kategorija: - Politika
- Objavljeno petak, 12 april 2013 07:15
- Autor Goran Musić
Kao posledica procesa restauracije kapitalizma i opisane dezindustijalizacije koja ga je pratila, radnička klasa u regionu danas ima osetnije manju društvenu težinu u odnosu na brojnost i potencijalnu snagu koja je uživala pred raspad Jugoslavije. Pa ipak, ukoliko lokalno radništvo posmatramo naspram slike opšte atomizirane strukture društva, pod sistemom koji ohrabruje individualizam, čak i u tako desetkovanom stanju, radnička klasa i dalje predstavlja jednu od najkrupnijih društvenih skupina koja bi se potencijalno mogla organizovati oko zajedničih interesa. U Srbiji, na primer, uprkos zatvaranju radnih mesta u direktnoj proizvodnji, zaposleni u prerađivačkoj industriji i dalje čine najbrojniju grupaciju radnika na tržištu rada sa oko 300.000 zaposlenih. Zaposleni u obrazovanju, sistemu zdravstvene zaštite i komunalnim uslugama zajedno imaju sličnu težinu. Dakle, radi se o preko pola miliona stanovnika koji su na najdirektniji način životno zainteresovani za promenu politike koja vodi ka dezindustrijalizaciji i rezovima u javnom sektoru.
Nakon godina traganja za novim linijama društvenih sukoba van tradicionalne sfere rada, ispostavlja se da je klasna podela, koja proizilazi iz svojine nad sredstvima za proizvodnju i društvenih odnosa koji se formiraju u proizvodnji materijalnog sveta, najupornija ravan razdvajanja koja nije izgubila moć da mobiliše mase i oblikuje njihov identitet. Uprkos svim naporima da se proglasi mrtvom i nepostojećom, radnička klasa dolaskom svake nove godine daje dokaz da su, kako bi to rekao Mark Tven, izveštaji o njenoj smrti bili preterani.