• 1 Femicid - smrtonosnost roda
  • 2 Osmi mart - dan revolucije
  • 3 Srbija: Četvrti vanredni izbori od dolaska Srpske napredne stranke na vlast
  • 4 Vještačka inteligencija: propast čovječanstva ili kapitalizma?
  • 5 Izrael-Palestina 1948.-1993: pola stoljeća revolucionarne borbe
  • 6 Palestina prije 1948: kako je imperijalizam stvorio Izrael
  • 7 Rat u Ukrajini dovodi do rascjepa u komunističkom pokretu – nazad ka Lenjinu!
  • 8 Dolje s licemjerjem! Obraniti Gazu! – izjava Internacionalne marksističke tendencije
  • Femicid - smrtonosnost roda

    Društvene okolnosti, a razumljivim slijedom i društvena misao su u naš svakodnevni govor uvele pojam femicida sa kojim se sada već skoro svakodnevno susrećemo. Femicid definišemo  kao zločin koji se ne bi desio da žrtva nije bila žena. Otkud femicid među nama, koji su njegovi uzroci i koji su adekvatni odgovori na njega su teška pitanja, a rješenja koja se za sada nude nisu dorasla situaciji. Apeli na postojeće institucije (MUP, socijalne službe) se pokazuju neadekvatni, što zbog nezainteresovanosti, nemara, nedostatka sredstava ili naslijeđenih rodnih stereoptipa, posebno u policijskim službama. Posljednji slučaj ubistva žene koji se dogodio u Tuzli je zločin koji je počionio upravo policijski službenik.

    Opširnije
  • Osmi mart - dan revolucije

    ‚‚Mi žene koje smo došle do spoznaje, da spas cijelog čovječanstva leži jedino u ideji komunizma, odlučno odbijamo od sebe niske podvale i izvrtanja buržoaskih stranaka, kao da ruski boljševizam, a prema tome i komunistički pokret ostalih zemalja teži za prostitucijom žena. S gnušanjem smo pročitale sramotni članak Novoga doba od 24. ožujka, kojim taj vladin listić gadnim izvrtanjem činjenica nastoji odvratiti svjesne majke, žene i djevojke od komunističkog pokreta.

    Opširnije
  • Srbija: Četvrti vanredni izbori od dolaska Srpske napredne stranke na vlast

    U nedelju 17. decembra, održali su se još jedni vanredni parlamentarni izbori u Srbiji. Od početka vladavine Srpske napredne stranke, samo jedni parlamentarni izbori izdržali su mandat od četiri godine (između 2016. i 2020.), dok su čak četiri parlamentarna izborna ciklusa bila vanredna. Ovi izbori su dosad bili ‚‚najvanredniji”, gde je međuizborni period trajao svega 20 meseci. Od parlamentarnih izbora 2012, u proseku smo imali izbore svakih 2 godine i 4 meseci. I od izbora do izbora, ništa se fundamentalno nije menjalo, svake izbore su pratile neregularnosti, nezadovljstvo glasača i pobeda Vučićeve partije sa standardnim rezultatom blizu polovine glasačkog tela. Ipak, iako ovi izbori nisu bili drugačiji, primetno je da su se neke stvari ipak promenile.

    Opširnije
  • Vještačka inteligencija: propast čovječanstva ili kapitalizma?

    Nedavna dešavanja u oblasti vještačke inteligencije (AI) izazvala su mješavinu straha i entuzijazma širom svijeta. U ovom članku Daniel Morli ispituje tvrdnju da je AI 'svjesna' ili 'nadljudska', izvlači stvarni potencijal ove tehnologije i objašnjava kako smo zapravo porobljeni mašinama u kapitalizmu.

    Vještačka inteligencija (AI) je bila predmet mnogih debata i nagađanja posljednjih godina, a mnogi ljudi tvrde da će uskoro postati svjesna i potencijalno čak i nadmašiti ljudsku inteligenciju. Međutim, kao komunisti, moramo pristupiti ovom pitanju iz materijalističke perspektive, ispitujući temeljne uzroke i uslove koji bi bili neophodni da bi se takav scenario dogodio.

    Opširnije
  • Izrael-Palestina 1948.-1993: pola stoljeća revolucionarne borbe

    U drugom dijelu naše serije o Izraelu i Palestini, Francesco Merli istražuje ratove, manevre i ustanke koji su karakterizirali desetljeća nakon stvaranja izraelske države i koji su palestinski narod ostavili potlačenim.

    Prije 75 godina, stotine tisuća Palestinaca raseljeno je sa svoje zemlje u Nakbi, što je bio brutalan čin neophodan za formiranje Izraela.

    Opširnije
  • Palestina prije 1948: kako je imperijalizam stvorio Izrael

    U prvom dijelu naše serije članaka o Izraelu i Palestini, Francesco Merli objašnjava mutne poslove i spletke imperijalističkih nacija, koje su utrle put podjeli Palestine i otvorile Pandorinu kutiju nasilja i degradacije.

    Opširnije
  • Rat u Ukrajini dovodi do rascjepa u komunističkom pokretu – nazad ka Lenjinu!

    Rat postavlja sve u jasnim terminima i tako sve tendencije stavlja na kušnju. Rat u Ukrajini doveo je do niza rascjepa unutar komunističkih partija u nekoliko zemalja, kao i izazivanja podjela među njima. Da bi se išlo napred potrebno je vratiti se istinskoj lenjinističkoj politici, po ovom i po svim pitanjima.

    Opširnije
  • Dolje s licemjerjem! Obraniti Gazu! – izjava Internacionalne marksističke tendencije

    Sljedeća izjava Internacionalne marksističke tendencije izražava našu solidarnost s palestinskim narodom. Odgovara na odvratno licemjerje zapadnog imperijalizma i njegovih slugu, koji se okupljaju iza reakcionarne izraelske države dok ona pokreće krvavu osvetu Gazi, nakon Hamasovog iznenadnog napada 7. listopada. Štoviše, objašnjavamo zašto se sloboda za Palestinu može postići samo revolucionarnim sredstvima i rušenjem kapitalizma u cijeloj regiji.

    Opširnije
  • 1

V E S T I

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 1

Saopštenja

  • 1

Podgrevanje bajatog šoviniste

Marksistička organizacija Crveni je uvek smatrala Haški tribunal nelegitimnim političkim sredstvom imperijalizma, osnovanim u svrhu zataškavanja imperijalističke uloge u raspadu SFR Jugoslavije i radi stalnog podgrevanja međunacionalnih sukoba u našim zemljama, kada god to imperijalizmu bude odgovaralo. Današnja presuda Šešelju je samo još jedan dokaz koji govori u prilog tome. Svako uzdanje u bandu svetskih gangstera i parazita, koja sebi tepa imenom "međunarodna zajednica" nužno će dovesti do toga da narodi budu preveslani i iskorišćeni za imperijalističke igre.

 


U okolnostima sve većeg produbljivanja svetske krize kapitalizma sistem se ogoljava i država gubi svoju masku posrednika među klasama bivajući prinuđena da otvoreno i sve brutalnije brani interese preduzetnika na štetu radnih ljudi. Shodno tome, sve više se kod radnika razvija klasna svest i gradi se borbeno jedinstvo kroz socijalni bunt uperen protiv antiradničkog zakonodavstva i razaranja ostataka socijalne države putem tzv. mera štednje. Sistem time postaje sve nestabilniji i sve očajniji u traženju novih načina da slabi radnički pokret i drži mase pod kontrolom.

 

ŠEŠELJ2


Strah i paniku usled rastuće nestabilnosti ne osete samo lokalni režimi, već i njihovi imperijalistički sponzori, kojima su domaći tajkuni i političari samo pomoćnici u neokolonijalnom izrabljivanju naših zemalja i brojnih drugih delova kapitalističke periferije. Imperijalistima tada postaje jasno da je njihova hegemonija uzdrmana i da će, ukoliko ne urade nešto po tom pitanju, ta hegemonija neminovno biti srušena i zamenjena vlašću koja neće njima polagati račune. Zato se okreću staroj i oprobanoj kontrameri, koje bi u korenu sasekli nagoveštaje radikalnih društvenih promena – širenju nacionalizma.


Nacionalizmu se oni uvek na kraju moraju okrenuti jer samo na taj način imaju šanse da skrenu pogled radnika sa sebe tako što će sejati paniku, sumnju i mržnju u radničkim redovima i time jedan deo radnika navesti da napusti klasnu borbu i stane pod zastavu svojih izrabljivača verujući da je to zastava „nacije“. Da bi im ovaj manevar uspeo, nije dovoljno samo širiti izanđalu nacionalističku i patriotsku propagandu među masama – svi su je odavno već čuli – potrebno im je da izazovu događaje koji se mogu tumačiti kao potvrda te propagande. Potrebno im je, drugim rečima, da radnike nekog naroda ubede da su radnici drugog naroda već naseli na propagandu i da im ne preostaje ništa nego da i oni napuste klasnu borbu i svrstaju se uz „svoje“ gazde kako bi bili spremni za odbranu od eventualnog napada spolja. Na taj način se stabilizuje kako vlast domaćih političkoposlovnih elita, tako i uloga imperijalizma kao nekoga ko je tu da „gasi požar“ nakon što ga započne.


U takvim okolnostima, puštanje Šešelja iz Haga i njegova uloga su sasvim jasni - ovaj toksični klovn ima zadatak da bude "omiljeni opozicionar", neko ko ni na koji način ne ugrožava sistem, već treba da pokuša da oko sebe okupi raspadnutu fašističku i četničku scenu Srbije i da pruži podršku desničarima i u Hrvatskoj i u BiH svojim zapenjenim fašističkim laprdanjima. Politički gledano, Šešelj ne nudi nikakva rešenja. Program SRS je suštinski istovetan programima ostalih građanskih, tzv. neoliberalnih, stranaka: zalaže se za dominaciju i nepovredivost privatne svojine i za što manju odgovornost države za socijalna pitanja. Kako je ekonomski program baza na kojoj se zasniva celokupna politika, to je sasvim neverovatno da bi Šešelj i radikali na vlasti bili išta drugačiji od Vučića i naprednjaka – osim što bi, možda, koristili brutalnije metode vladanja. Nikakvu nacionalnu nezavisnost ne bi mogla da obezbedi vlast koja se oslanja na odbranu privatne svojine i liberalnu ekonomiju jer bi ta vlast morala da igra onako kako sviraju multinacionalne kompanije koje su pokupovale naše firme i banke kod kojih se država godinama zaduživala. Međutim, Šešelju i nije glavni cilj da osvoji vlast, već da se postavi kao stožer novog talasa nacionalističkog ludila i da time proba da ponovo poseje strah i nepoverenje među radnicima različitih nacionalnosti. Šovinistička kampanja koju on vodi nije uperena samo prema njegovom biračkom telu, već je osmišljena tako da doprinese nacionalnoj homogenizaciji i u susednim jugoslovenskim bivšim republikama. Tako bi se, nadaju se imperijalisti, radnička pitanja opet stavila u stranu, a oni bi, zajedno sa domaćim tajkunima i političarima, ponovo mogli da se vrate svom pljačkaškom biznisu.


Šešelj, dakle, nije neko čije će oslobađanje na bilo koji način pomrsiti račune imperijalističkim okupatorima. Naprotiv, zajedno sa Antom Gotovinom i Naserom Orićem, Šešelj je oslobođen da nas pogura dalje u kandže Evropske unije i NATO. Ovom svojom odlukom, Haški sud je samo još jednom potvrdio svoju pravu ulogu: ulogu političke klackalice koja služi da naizmenično podgreva i hladi nacionalne sukobe i održava privid neophodnosti imperijalističkih „mirotvoraca“. Pravda je za taj sud bitna koliko i za njegove osnivače, koji su nakon Jugoslavije nastavili svoje osvajačke ratove u Ukrajini, kao i zemljama Afrike i Bliskog i Srednjeg Istoka, uz civilne žrtve koje višestruko prevazilaze ukupan broj poginulih tokom raspada Jugoslavije.


Jedini način da zaista dođemo do pravde jeste da jugoslovenski radni narodi zajednički sude svim ratnim zločincima, ratnim huškačima i ratnim profiterima, kao i da se obelodani i osudi uloga koju je imperijalizam od samog početka imao u rušenju naše zajedničke radničke države. Da bismo to ostvarili, moramo nastaviti putem koji su nam pokazali radni ljudi BiH 2014. godine i pobuniti se zajedničkim snagama, ne nasedajući na nacionalnističke podele koje nam vladajuća klase servira preko Šešelja i drugih otrovnih pajaca.


Dole "međunarodna zajednica" ubica i pljačkaša!

Dole profiterska ideologija nacionalizma!

Za pomirenje svih radnih ljudi kroz borbu za zajedničku socijalističku budućnost!

Tribine

Tribine na kojima su govorili članovi Crvenih

Mediji

Crveni u medijima.

Govori

Govori članova Crvenih.