Studenti u blokadi su pre nekoliko dana objavili da usvajaju novi zahtev za vanredne parlamentarne izbore, na kojima će studenti predložiti svoju listu. Svi opozicioni mediji na sav glas su preneli ovo saopštenje, mase su ga zbog poverenja prema studentima podržale, a neki aktivisti išli su toliko daleko da zaključe da će svako ko je za smenu ovog režima podržati ovaj zahtev. Dugo očekivana politička artikulacija pokreta konačno dobija svoj oblik, zbog svesti da ovaj režim neće sprovesti pravdu za žrtve u Novom Sadu. Ali umesto da se pridružimo horu hvalospeva ovom potezu, kao deo drugarske i demokratske debate oko ovog pitanja, usudićemo se da odemo dublje i istaknemo kako smo došli od izbegavanja izbora do zahteva za njima, te kakve protivrečnosti nosi ovaj zahtev.

U ponedjeljak, 21. travnja, papa Franjo preminuo je u 88. godini života. Tijekom pontifikata, bio je zadužen za ispiranje imidža Crkve, davanja joj "ljudskog lica" i zaustavljanja krize te institucije. Što god netko mislio o njemu, nesumnjivo je vješto izvršavao svoju ulogu, no njegov zadatak bio je nemoguć. Kriza Crkve nastavila se jednakim intenzitetom i ubrzat će se nakon njegove smrti.

Od pada nadstrešnice 1. studenog 2024. godine u Novom Sadu, koja je ubila 16 ljudi, diljem Srbije organizirale su se okupacije, blokade i protesti predvođeni studentima. Ova nesreća uzrokovana korupcijom pokrenula je lavinu reakcija diljem zemlje. Za vrijeme pisanja ovog članka u travnju, učestvovalo je i preko milijun ljudi diljem Srbije koji su i dali podršku studentskim zahtjevima. Demonstracije širom zemlje se održavaju i trenutno.

Bauk se širi Europom. Ovaj užasni fenomen pojavio se iznenada, kao nekom crnom magijom, prizvan iz najdubljih dubina pakla od strane zlonamjernog đavola, kako bi mučio i proganjao dobre ljude na Zemlji, remetio njihov mir i ispunjavao njihove najgore noćne more.

Najgora stvar u vezi s ovim fenomenom je upravo to što nitko, čini se, ne može objasniti što je to. On se predstavlja kao naizgled nezaustavljiva prirodna sila, koja mete sve pred sobom. U nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju, uspio je zavladati najbogatijom i najmoćnijom zemljom na svijetu. 

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova kamarila pokušavali su da ukrote pokret kombinacijom represije, pretnji, ustupcima i lažima, ali ništa nije uspelo. U svom novogodišnjem intervjuu na Prvoj televiziji, bio je vidno frustriran razvojem studentskog pokreta. U jednom momentu optužio je studente da su boljševici, menjševici, da održavaju komunističke plenume i da žele Parisku komunu. Sredinom februara, na komentar geologa i kritičara rekonstrukcije železničke stanice Zorana Đajića kako EU ne podržava studentski pokret jer postoji mogućnost da se pokret proširi i ‚‚uruši kapitalističu diktaturu kojom EU vlada svim narodima u Evropskoj zajednici”, bivša premijerka Ana Brnabić se takođe osvrnula sa komentarom da ‚‚mi se ponosimo time što će valjda Srbija sutra postati komunistička prestonica evropskog kontinenta”.

Odlukom Suda Bosne i Hercegovine da izrekne presudu Miloradu Dodiku, predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, političke tenzije u zemlji proteklih dana su dostigle novi nivo. Dodik je osuđen zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH, a presuda je formalno došla zbog neprimjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika na teritoriji Republike Srpske. Prvostepenom presudom Dodik je osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora, koju može platiti, i šestogodišnjom zabranom vršenja funkcije predsjednika RS i svih ostalih javnih funkcija od dana pravosnažnosti presude. Ovo je posljedica borbe za vlast koja prijeti da razori Bosnu i Hercegovinu kao državu uspostavljenu Dejtonskim sporazumom. 

Prva žrtva rata je istina. To je također slučaj sa ruskom intervencijom u Ukrajini. Marksisti moraju biti sposobni da presjeku maglu laži i ratne propagande i analiziraju prave razloge iza sukoba; što ga je uzrokovalo; i koji stvarni interesi leže iza izgovora i opravdanja različitih uključenih strana. Prije svega, to moramo činiti sa stajališta interesa svjetske radničke klase.

Iako se protivimo intervenciji Rusije u Ukrajini, činimo to iz vlastitih razloga, koje ćemo ovdje objasniti, a koji nemaju nikakve veze sa skandaloznom hajkom i plačem prostituisanih medija. Podrazumijeva se da je naša prva dužnost razotkriti odvratne laži i licemjere SAD-a i zapadnog imperijalizma.