Globalni trgovinski rat koji je pokrenuo Trump već se pretvorio u sukob između dva dominantna aktera svjetskog gospodarstva, SAD-a i Kine. Postavlja se pitanje: tko drži karte? Tko će prvi trepnuti? Ovo pitanje određuje sudbinu svjetskog gospodarstva.

Trump vjeruje da će pokretanjem ekstremno agresivnih početnih poteza u ovom trgovinskom ratu zastrašiti i šokirati Kinu da sklopi dogovor. Carine vidi kao pregovaračku taktiku, a što hrabrije djeluje, to će Kinu natjerati na bolji dogovor (za SAD). Ali nije razumio snagu Kine, niti slabosti SAD-a.

Trump je najavio (tekst je objavljen 28. ožujka 2025. prim.prev.) svoj novi carinski paket na dan kojeg je nazvao "danom slobode". Komentatori, političari, diplomate i izvršni direktori se trude shvatiti što će se dogoditi. Trump je, karakteristično, sve stavio na čekanje. Ali iako detalji nisu jasni, smjer putovanja jeste.

Bauk se širi Europom. Ovaj užasni fenomen pojavio se iznenada, kao nekom crnom magijom, prizvan iz najdubljih dubina pakla od strane zlonamjernog đavola, kako bi mučio i proganjao dobre ljude na Zemlji, remetio njihov mir i ispunjavao njihove najgore noćne more.

Najgora stvar u vezi s ovim fenomenom je upravo to što nitko, čini se, ne može objasniti što je to. On se predstavlja kao naizgled nezaustavljiva prirodna sila, koja mete sve pred sobom. U nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju, uspio je zavladati najbogatijom i najmoćnijom zemljom na svijetu. 

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova kamarila pokušavali su da ukrote pokret kombinacijom represije, pretnji, ustupcima i lažima, ali ništa nije uspelo. U svom novogodišnjem intervjuu na Prvoj televiziji, bio je vidno frustriran razvojem studentskog pokreta. U jednom momentu optužio je studente da su boljševici, menjševici, da održavaju komunističke plenume i da žele Parisku komunu. Sredinom februara, na komentar geologa i kritičara rekonstrukcije železničke stanice Zorana Đajića kako EU ne podržava studentski pokret jer postoji mogućnost da se pokret proširi i ‚‚uruši kapitalističu diktaturu kojom EU vlada svim narodima u Evropskoj zajednici”, bivša premijerka Ana Brnabić se takođe osvrnula sa komentarom da ‚‚mi se ponosimo time što će valjda Srbija sutra postati komunistička prestonica evropskog kontinenta”.

Odlukom Suda Bosne i Hercegovine da izrekne presudu Miloradu Dodiku, predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, političke tenzije u zemlji proteklih dana su dostigle novi nivo. Dodik je osuđen zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH, a presuda je formalno došla zbog neprimjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika na teritoriji Republike Srpske. Prvostepenom presudom Dodik je osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora, koju može platiti, i šestogodišnjom zabranom vršenja funkcije predsjednika RS i svih ostalih javnih funkcija od dana pravosnažnosti presude. Ovo je posljedica borbe za vlast koja prijeti da razori Bosnu i Hercegovinu kao državu uspostavljenu Dejtonskim sporazumom. 

Danas, 15. februara obeležava se godišnjica Prvog srpskog ustanka, kada su se na Sretenje 1804. skupili najuticajniji Srbi pod Osmanskim carstvom i odlučili da podignu ustanak. Sa ovim datumom, takođe se obeležava Dan državnosti Srbije. Ali on se ne obeležava u duhu u kojem je ta državnost osnovana. Eventualno se priča o nekim srpskim junacima koji su se borili za slobodu, ali sa današnjom servilnom politikom vladajuće klase koja je potpuno potčinjena imperijalističkim centrima, ne spominje se za slobodu od čega i šta je taj ustanak stvarno značio. Iz tog razloga današnji srpski državnici nisu dostojni obeležavanja ovog datuma.

Godina 2022. bila je prva od zadnjih 15 godina u kojoj je broj useljenih u Hrvatskoj nadmašio broj iseljenih. Iste se godine broj iseljenih vratio na pretpandemijsku razinu. Uzimajući u obzir da se broj prijašnjih iseljenika koji su se vratili nije drastično promijenio, odgovor leži u sve većem broju stranaca koji dolaze živjeti i raditi u Hrvatsku. Ovo nije slučajan demografski trend već svjesno provedena mjera hrvatskog kapitalizma koji se uvozom strane radne snage bori protiv posljedica vlastite služanjske politike koja je, primarno u korist njemačkog kapitalizma, proizvela demografski kolaps kod domaće radne populacije.