• 1 Trideset godina od masakra u Srebrenici: zločin restauracije kapitalizma
  • 2 Deblokada: spas univerziteta ili kompromis sa vlašću?
  • 3 Srbija: povlačenje od neposredne ka parlamentarnoj demokratiji
  • 4 Papa Franjo: prijatelj siromašnih?
  • 5 Revolucionarna kriza u Srbiji
  • 6 Značenje Donalda Trumpa: marksistička analiza
  • 7 Zašto je Vučić studentske plenume nazvao komunističkim?
  • 8 Bosna i Hercegovina: Imperijalističko manevrisanje i presuda Dodiku
  • Trideset godina od masakra u Srebrenici: zločin restauracije kapitalizma

    Jula ove godine navršava se trideset godina od masakra u Srebrenici u kojoj su vojne, policijske i paravojne jedinice bosanskih Srba ubile oko 8.000 bošnjačkih muškaraca, mahom civila i vojnih zarobljenika. Po obimu zločina i broju žrtava, masakr u Srebrenici spada u najveći pojedinačni zločin tokom ratnih sukoba od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini. Ovaj zločin će na neki način postati sinonim za rat u BiH i niz ratnih zločina koji su se dogodili tokom građanskog rata.

    Opširnije
  • Deblokada: spas univerziteta ili kompromis sa vlašću?

    Drugog decembra 2024. godine studenti Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu sazvali su svoj prvi plenum nakon skoro dve godine (kada su održani protest i blokada povodom povećanja školarina na tom fakultetu). Na ovom plenumu izglasana je blokada i Arhitektonski fakultet postao je šesti fakultet koji je pristupio protestu. Studenti su formalno i napismeno obavestili dekana, upravu i celo nastavno osoblje da je fakultet od tog dana u blokadi. 

    Opširnije
  • Srbija: povlačenje od neposredne ka parlamentarnoj demokratiji

    Studenti u blokadi su pre nekoliko dana objavili da usvajaju novi zahtev za vanredne parlamentarne izbore, na kojima će studenti predložiti svoju listu. Svi opozicioni mediji na sav glas su preneli ovo saopštenje, mase su ga zbog poverenja prema studentima podržale, a neki aktivisti išli su toliko daleko da zaključe da će svako ko je za smenu ovog režima podržati ovaj zahtev. Dugo očekivana politička artikulacija pokreta konačno dobija svoj oblik, zbog svesti da ovaj režim neće sprovesti pravdu za žrtve u Novom Sadu. Ali umesto da se pridružimo horu hvalospeva ovom potezu, kao deo drugarske i demokratske debate oko ovog pitanja, usudićemo se da odemo dublje i istaknemo kako smo došli od izbegavanja izbora do zahteva za njima, te kakve protivrečnosti nosi ovaj zahtev.

    Opširnije
  • Papa Franjo: prijatelj siromašnih?

    U ponedjeljak, 21. travnja, papa Franjo preminuo je u 88. godini života. Tijekom pontifikata, bio je zadužen za ispiranje imidža Crkve, davanja joj "ljudskog lica" i zaustavljanja krize te institucije. Što god netko mislio o njemu, nesumnjivo je vješto izvršavao svoju ulogu, no njegov zadatak bio je nemoguć. Kriza Crkve nastavila se jednakim intenzitetom i ubrzat će se nakon njegove smrti.

    Opširnije
  • Revolucionarna kriza u Srbiji

    Od pada nadstrešnice 1. studenog 2024. godine u Novom Sadu, koja je ubila 16 ljudi, diljem Srbije organizirale su se okupacije, blokade i protesti predvođeni studentima. Ova nesreća uzrokovana korupcijom pokrenula je lavinu reakcija diljem zemlje. Za vrijeme pisanja ovog članka u travnju, učestvovalo je i preko milijun ljudi diljem Srbije koji su i dali podršku studentskim zahtjevima. Demonstracije širom zemlje se održavaju i trenutno.

    Opširnije
  • Značenje Donalda Trumpa: marksistička analiza

    Bauk se širi Europom. Ovaj užasni fenomen pojavio se iznenada, kao nekom crnom magijom, prizvan iz najdubljih dubina pakla od strane zlonamjernog đavola, kako bi mučio i proganjao dobre ljude na Zemlji, remetio njihov mir i ispunjavao njihove najgore noćne more.

    Najgora stvar u vezi s ovim fenomenom je upravo to što nitko, čini se, ne može objasniti što je to. On se predstavlja kao naizgled nezaustavljiva prirodna sila, koja mete sve pred sobom. U nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju, uspio je zavladati najbogatijom i najmoćnijom zemljom na svijetu. 

    Opširnije
  • Zašto je Vučić studentske plenume nazvao komunističkim?

    Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova kamarila pokušavali su da ukrote pokret kombinacijom represije, pretnji, ustupcima i lažima, ali ništa nije uspelo. U svom novogodišnjem intervjuu na Prvoj televiziji, bio je vidno frustriran razvojem studentskog pokreta. U jednom momentu optužio je studente da su boljševici, menjševici, da održavaju komunističke plenume i da žele Parisku komunu. Sredinom februara, na komentar geologa i kritičara rekonstrukcije železničke stanice Zorana Đajića kako EU ne podržava studentski pokret jer postoji mogućnost da se pokret proširi i ‚‚uruši kapitalističu diktaturu kojom EU vlada svim narodima u Evropskoj zajednici”, bivša premijerka Ana Brnabić se takođe osvrnula sa komentarom da ‚‚mi se ponosimo time što će valjda Srbija sutra postati komunistička prestonica evropskog kontinenta”.

    Opširnije
  • Bosna i Hercegovina: Imperijalističko manevrisanje i presuda Dodiku

    Odlukom Suda Bosne i Hercegovine da izrekne presudu Miloradu Dodiku, predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, političke tenzije u zemlji proteklih dana su dostigle novi nivo. Dodik je osuđen zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH, a presuda je formalno došla zbog neprimjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika na teritoriji Republike Srpske. Prvostepenom presudom Dodik je osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora, koju može platiti, i šestogodišnjom zabranom vršenja funkcije predsjednika RS i svih ostalih javnih funkcija od dana pravosnažnosti presude. Ovo je posljedica borbe za vlast koja prijeti da razori Bosnu i Hercegovinu kao državu uspostavljenu Dejtonskim sporazumom. 

    Opširnije
  • 1

V E S T I

  • 1
  • 2
  • 1

Saopštenja

  • 1

Kome pripadaju političke partije

U nedavnom intervuu za Večernje novosti, predsednik političkog saveta Demokratske stranke, g. Mićunović, je pokušao da građanstvu predoči kako demokratska stranka ne pripada njenim liderima [Tadiću i Đilasu], i to je formulisao na sledeći način:

“Predsednik Političkog saveta Demokratske stranke Dragoljub Mićunović poručio je danas da, bez obzira na ishod nesuglasica u toj stranci, važno da ona ostane jedinstvena i snažna opozicija sadašnjim negativnim društvenim procesima, jer, kako je rekao, ona ne pripada ni Draganu Đilasu ni Borisu Tadiću, već članovima i biračima Demokratske stranke i, još šire, građanima demokratske Srbije.“[1]

 

Reći da stranka pripada ne samo članovima i biračima, već „još šire, građanima“ ne može biti ništa drugo do retorički trik i podvala. Stranke nastaju udruživanjem ljudi podudarajućih političkih ubeđenja, ideja ili interesa i imaju za cilj da ta ubeđenja, te ideje ili te interese sprovode kada dođu na vlast. Stranka bi, u teoriji, trebalo da funkcioniše tako što su njena rukovodeća tela odgovorna širem članstvu i zavise, u krajnjoj instanci, od odluka tog članstva. Na taj način stranka, teoretski, pripada članstvu. Takođe, stranka ima svoju političku bazu, svoje biračko telo, prema kojima takođe ima određenu odgovornost i koji svoje glasove njoj daju verujući joj da će sprovesti određeni program na koji se obavezala. Ukoliko se to ne desi, birači uskraćuju podršku i stranka slabi. Na taj način bismo mogli čak da kažemo i da stranka pripada svom biračkom telu.

Međutim, ako uzmemo da različita biračka tela, koja se formiraju pre svega prema različitim materijalnim interesima, imaju samim tim i različita politička očekivanja – neretko i suprotna, uzajamno isključiva – onda nikako nijedna stranka koja drži do svog programa ne može reći da pripada „još šire, svim građanima“, a da se to ne shvati kao najava izdaje svog biračkog tela već u predizbornoj retorici.

Stranka koja pripada „još šire, svim građanima“ u stvari još uže, mnogo uže, ne pripada čak ni svom biračkom telu, već je spremna da skakuće i menja boje i mišljenja tako da podseća na staru reklamu za Robnu kuću – „za nekog sve, za svakog ponešto“.

Štaviše, upravo onda kada stranka ima za cilj da nekome obezbedi sve, ona mora u svojoj retorici nastupati tako da svakom drugom nudi ponešto. Praksa svih dosadašnjih stranaka je dokaz toga. Programi im se razlikuju minimalno, optužbe su uglavnom za to da će jedna sprovoditi program bolje od druge – što je i glavni spor između SNS-a i DS-a. Taj program nudi malo patriotizma, malo sportskih metafora, malo borbe protiv korupcije, malo građanštine, malo sela itd. Ono što se od svega toga obistini, međutim, jeste samo onaj deo vezan za „povoljnu investicionu klimu“ i „evropske integracije“, to jest za sluganski odnos prema Evropskoj uniji i razaranje prava radnika i institucija socijalne države zarad privatnih interesa krupnog kapitala. Upravo zbog te suštinske svrhe današnjih političkih stranaka – u prvom redu DS, SPS i SNS – njima i jeste potreban gore pomenuti švedski sto za naivne. Teško da bi i ovo malo ljudi glasalo za njih kada bi otvoreno i bez uzajamno protivrečnih dodvoravanja i obećanja rekli da ekonomski tajkunima nude sve, a retorički i pred kamerama svakome u narodu ponešto.

Ukoliko ovo nije tačno, onda bi g. Mićunović morao da objasni otkud novac Demokratskoj stranci za sprovođenje enormno skupih predizbornih kampanja. Naravno na ovo pitanje bi trebali da odgovore i čelnici drugih slon partija, ali i ostalih parlamentarnih partija.

Da li se DS, ili bilo koja od političkih partija finansira isključivo od članarina i sitnih donacija svojih članova i simpatizera?

Stranka

Iznos potrošen na izborima za NS 2012. godine[2]

Zakonom[3] [4] je propisano 0.1% rashoda Budžeta

Demokratska stranka

468 mil. dinara

874 mil. dinara

 

(20% pre izbora)

175 mil. dinara

Ujedinjeni regioni Srbije

458 mil. dinara

Srpska napredna stranka

307 mil. dinara

Liberalno-demokratska partija

228 mil. dinara

 Tabela: Troškovi predizborne kampanje na izborima za narodne poslanike 2012. godine.

Naravno, predizborni troškovi stranaka samo su jedan od izdataka, ali su baš zato i primer na kome se najjasnije, zbog predizborne dinamike, može videti čije su stranke.

Političke partije su onoga ko ih finansira, pa su, s tim u vezi, i politički programi stranaka koje ih imaju, u interesu onih koji ih finansiraju. Zašto bi ih inače finansirali?

Stranke i finansijeri, Dušan Petričić

Demokratska stranka, s tim u vezi, zaista nije niti Tadićeva niti Đilasova, kako to tvrdi g. Mićunović, ali  je još manje stranka njenih članova [makar ne svih] a nikako stranka „svih građana“. Ona je bila i ostala stranka krupnog kapitala, zajedno sa svim drugim njenim raznobojnim bliznakinjama.


[1] http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:472949-Micunovic-Stranka-nije-ni-Tadiceva-ni-Djilasova

[3] Zakon o finansiranju političkih aktivnosti čl. 20 st. 1..  i to 20% ovih sredstava, dakle, 0,02%, pre kampanje i ostalih 80% [0,08%] nakon izbora partijama koje su osvojile mandate.  http://www.acas.rs/images/stories/1577-11.pdf

[4] Ukupni rashodi za 2012. godinu bili su 874.493.647.000 dinara. - http://www.mfin.gov.rs/UserFiles/File/zakoni/Zakon%20o%20budzetu%20RS%20za%202012.pdf

Tribine

Tribine na kojima su govorili članovi Crvenih

Mediji

Crveni u medijima.

Govori

Govori članova Crvenih.