• 1 Srbija: Šta predstavlja policijska brutalnost u Novom Sadu?
  • 2 Trideset godina od “Oluje”
  • 3 Srbija: Šta treba da rade zborovi?
  • 4 Trideset godina od masakra u Srebrenici: zločin restauracije kapitalizma
  • 5 Značenje Donalda Trumpa: marksistička analiza
  • 6 Bosna i Hercegovina: Imperijalističko manevrisanje i presuda Dodiku
  • 7 Rat u Ukrajini: stajalište klasnog internacionalizma - Izjava Internacionalne marksističke tendencije
  • Srbija: Šta predstavlja policijska brutalnost u Novom Sadu?

    Nakon obeležavanja 10 meseci od pada nadstrešnice, u Novom Sadu, bez ikakvog jasnog povoda, u ponedeljak 1. septembra policija je silom i topovskim udarima rasterala demonstrante koji su bili u blizini Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja (DIF), nakon povorke od kampusa do železničke stanice, i nazad. Prethodnih dana, policija je raspoređivala svoje snage unutar ovog i Filozofskog fakulteta, na poziv njihovih dekana, sa ciljem kako bi se suprotstavili blokadama fakulteta.

    Opširnije
  • Trideset godina od “Oluje”

    Petog kolovoza 2025. Hrvatska i Srbija su obilježile 30. godišnjicu Vojno-redarstvene operacije “Oluja”. I dok je suštinska ideja ovih obilježavanja ista – osnaživanje vladajućih režima i opravdavanje postojanja današnjih postjugoslavenskih republika – načini na koje se ovaj datum obilježava su veoma različiti, kao što su različite i njegove interpretacije u mitologijama vladajuće klase u Hrvatskoj i Srbiji.

    Opširnije
  • Srbija: Šta treba da rade zborovi?

    Pokret u Srbiji, koji je nastao povodom kobnog pada betonske nadstrešnice u Novom Sadu koja je uzela 16 života i jednu mladu majku učinila invalidom, traje više od osam meseci. Blokade fakulteta i studentski plenumi traju svega mesec dana kraće, a zborovi, koji su se omasovili nakon istorijskog protesta 15. marta, krajem jula postaće formacija koja je prisutna već polovinu dužine trajanja pokreta. Kao što i pokret nije u najavi da se povuče, tako nisu ni formacije koje su nastale u njemu, nego mu one daju energiju i ideje kako da nastavi.

    Opširnije
  • Trideset godina od masakra u Srebrenici: zločin restauracije kapitalizma

    Jula ove godine navršava se trideset godina od masakra u Srebrenici u kojoj su vojne, policijske i paravojne jedinice bosanskih Srba ubile oko 8.000 bošnjačkih muškaraca, mahom civila i vojnih zarobljenika. Po obimu zločina i broju žrtava, masakr u Srebrenici spada u najveći pojedinačni zločin tokom ratnih sukoba od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini. Ovaj zločin će na neki način postati sinonim za rat u BiH i niz ratnih zločina koji su se dogodili tokom građanskog rata.

    Opširnije
  • Značenje Donalda Trumpa: marksistička analiza

    Bauk se širi Europom. Ovaj užasni fenomen pojavio se iznenada, kao nekom crnom magijom, prizvan iz najdubljih dubina pakla od strane zlonamjernog đavola, kako bi mučio i proganjao dobre ljude na Zemlji, remetio njihov mir i ispunjavao njihove najgore noćne more.

    Najgora stvar u vezi s ovim fenomenom je upravo to što nitko, čini se, ne može objasniti što je to. On se predstavlja kao naizgled nezaustavljiva prirodna sila, koja mete sve pred sobom. U nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju, uspio je zavladati najbogatijom i najmoćnijom zemljom na svijetu. 

    Opširnije
  • Bosna i Hercegovina: Imperijalističko manevrisanje i presuda Dodiku

    Odlukom Suda Bosne i Hercegovine da izrekne presudu Miloradu Dodiku, predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, političke tenzije u zemlji proteklih dana su dostigle novi nivo. Dodik je osuđen zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH, a presuda je formalno došla zbog neprimjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika na teritoriji Republike Srpske. Prvostepenom presudom Dodik je osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora, koju može platiti, i šestogodišnjom zabranom vršenja funkcije predsjednika RS i svih ostalih javnih funkcija od dana pravosnažnosti presude. Ovo je posljedica borbe za vlast koja prijeti da razori Bosnu i Hercegovinu kao državu uspostavljenu Dejtonskim sporazumom. 

    Opširnije
  • Rat u Ukrajini: stajalište klasnog internacionalizma - Izjava Internacionalne marksističke tendencije

    Prva žrtva rata je istina. To je također slučaj sa ruskom intervencijom u Ukrajini. Marksisti moraju biti sposobni da presjeku maglu laži i ratne propagande i analiziraju prave razloge iza sukoba; što ga je uzrokovalo; i koji stvarni interesi leže iza izgovora i opravdanja različitih uključenih strana. Prije svega, to moramo činiti sa stajališta interesa svjetske radničke klase.

    Iako se protivimo intervenciji Rusije u Ukrajini, činimo to iz vlastitih razloga, koje ćemo ovdje objasniti, a koji nemaju nikakve veze sa skandaloznom hajkom i plačem prostituisanih medija. Podrazumijeva se da je naša prva dužnost razotkriti odvratne laži i licemjere SAD-a i zapadnog imperijalizma.

    Opširnije
  • 1

V E S T I

  • 1
  • 1

Saopštenja

  • 1

Kome pripadaju političke partije

U nedavnom intervuu za Večernje novosti, predsednik političkog saveta Demokratske stranke, g. Mićunović, je pokušao da građanstvu predoči kako demokratska stranka ne pripada njenim liderima [Tadiću i Đilasu], i to je formulisao na sledeći način:

“Predsednik Političkog saveta Demokratske stranke Dragoljub Mićunović poručio je danas da, bez obzira na ishod nesuglasica u toj stranci, važno da ona ostane jedinstvena i snažna opozicija sadašnjim negativnim društvenim procesima, jer, kako je rekao, ona ne pripada ni Draganu Đilasu ni Borisu Tadiću, već članovima i biračima Demokratske stranke i, još šire, građanima demokratske Srbije.“[1]

 

Reći da stranka pripada ne samo članovima i biračima, već „još šire, građanima“ ne može biti ništa drugo do retorički trik i podvala. Stranke nastaju udruživanjem ljudi podudarajućih političkih ubeđenja, ideja ili interesa i imaju za cilj da ta ubeđenja, te ideje ili te interese sprovode kada dođu na vlast. Stranka bi, u teoriji, trebalo da funkcioniše tako što su njena rukovodeća tela odgovorna širem članstvu i zavise, u krajnjoj instanci, od odluka tog članstva. Na taj način stranka, teoretski, pripada članstvu. Takođe, stranka ima svoju političku bazu, svoje biračko telo, prema kojima takođe ima određenu odgovornost i koji svoje glasove njoj daju verujući joj da će sprovesti određeni program na koji se obavezala. Ukoliko se to ne desi, birači uskraćuju podršku i stranka slabi. Na taj način bismo mogli čak da kažemo i da stranka pripada svom biračkom telu.

Međutim, ako uzmemo da različita biračka tela, koja se formiraju pre svega prema različitim materijalnim interesima, imaju samim tim i različita politička očekivanja – neretko i suprotna, uzajamno isključiva – onda nikako nijedna stranka koja drži do svog programa ne može reći da pripada „još šire, svim građanima“, a da se to ne shvati kao najava izdaje svog biračkog tela već u predizbornoj retorici.

Stranka koja pripada „još šire, svim građanima“ u stvari još uže, mnogo uže, ne pripada čak ni svom biračkom telu, već je spremna da skakuće i menja boje i mišljenja tako da podseća na staru reklamu za Robnu kuću – „za nekog sve, za svakog ponešto“.

Štaviše, upravo onda kada stranka ima za cilj da nekome obezbedi sve, ona mora u svojoj retorici nastupati tako da svakom drugom nudi ponešto. Praksa svih dosadašnjih stranaka je dokaz toga. Programi im se razlikuju minimalno, optužbe su uglavnom za to da će jedna sprovoditi program bolje od druge – što je i glavni spor između SNS-a i DS-a. Taj program nudi malo patriotizma, malo sportskih metafora, malo borbe protiv korupcije, malo građanštine, malo sela itd. Ono što se od svega toga obistini, međutim, jeste samo onaj deo vezan za „povoljnu investicionu klimu“ i „evropske integracije“, to jest za sluganski odnos prema Evropskoj uniji i razaranje prava radnika i institucija socijalne države zarad privatnih interesa krupnog kapitala. Upravo zbog te suštinske svrhe današnjih političkih stranaka – u prvom redu DS, SPS i SNS – njima i jeste potreban gore pomenuti švedski sto za naivne. Teško da bi i ovo malo ljudi glasalo za njih kada bi otvoreno i bez uzajamno protivrečnih dodvoravanja i obećanja rekli da ekonomski tajkunima nude sve, a retorički i pred kamerama svakome u narodu ponešto.

Ukoliko ovo nije tačno, onda bi g. Mićunović morao da objasni otkud novac Demokratskoj stranci za sprovođenje enormno skupih predizbornih kampanja. Naravno na ovo pitanje bi trebali da odgovore i čelnici drugih slon partija, ali i ostalih parlamentarnih partija.

Da li se DS, ili bilo koja od političkih partija finansira isključivo od članarina i sitnih donacija svojih članova i simpatizera?

Stranka

Iznos potrošen na izborima za NS 2012. godine[2]

Zakonom[3] [4] je propisano 0.1% rashoda Budžeta

Demokratska stranka

468 mil. dinara

874 mil. dinara

 

(20% pre izbora)

175 mil. dinara

Ujedinjeni regioni Srbije

458 mil. dinara

Srpska napredna stranka

307 mil. dinara

Liberalno-demokratska partija

228 mil. dinara

 Tabela: Troškovi predizborne kampanje na izborima za narodne poslanike 2012. godine.

Naravno, predizborni troškovi stranaka samo su jedan od izdataka, ali su baš zato i primer na kome se najjasnije, zbog predizborne dinamike, može videti čije su stranke.

Političke partije su onoga ko ih finansira, pa su, s tim u vezi, i politički programi stranaka koje ih imaju, u interesu onih koji ih finansiraju. Zašto bi ih inače finansirali?

Stranke i finansijeri, Dušan Petričić

Demokratska stranka, s tim u vezi, zaista nije niti Tadićeva niti Đilasova, kako to tvrdi g. Mićunović, ali  je još manje stranka njenih članova [makar ne svih] a nikako stranka „svih građana“. Ona je bila i ostala stranka krupnog kapitala, zajedno sa svim drugim njenim raznobojnim bliznakinjama.


[1] http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:472949-Micunovic-Stranka-nije-ni-Tadiceva-ni-Djilasova

[3] Zakon o finansiranju političkih aktivnosti čl. 20 st. 1..  i to 20% ovih sredstava, dakle, 0,02%, pre kampanje i ostalih 80% [0,08%] nakon izbora partijama koje su osvojile mandate.  http://www.acas.rs/images/stories/1577-11.pdf

[4] Ukupni rashodi za 2012. godinu bili su 874.493.647.000 dinara. - http://www.mfin.gov.rs/UserFiles/File/zakoni/Zakon%20o%20budzetu%20RS%20za%202012.pdf

Tribine

Tribine na kojima su govorili članovi Crvenih

Mediji

Crveni u medijima.

Govori

Govori članova Crvenih.