Posljednjih nekoliko godina, ofanziva stranog i domaćeg kapitala u Bosni i Hercegovini fokusirala se na eksploataciju prirodnih resursa koji su proteklih preko 30 tranzicionih godina izbjegli privatizaciju i ostali u javnom vlasništvu. Nakon rasprodaje i uništavanje društvenih preduzeća izgrađenih i nasljeđenih iz jugoslovenskog socijalizma, preostale su još šume, rijeke i zemlja kao primamljivi i profitabilni resursi periferne Bosne i Hercegovine.
Proces privatizacije tih resursa je uveliko u toku besplanskom sječom šuma, a posljednjih par godina aktuelna je bila izgradnja privatnih mini hidroelektrana širom BiH. U BiH je do sada izgrađeno 119 malih hidroelektrana, od čega je 69 u Federaciji BiH, a 50 u Republici Srpskoj. Prema podacima iz 2022. godine organizacija koje se bave zaštitom okoline, u pripremi je izgradnja dodatne 354.
 |
| Izvor: akta.ba |
Ove aktivnosti su izazvale otpor lokalnih zajednica koje su oslonjene na rijeke i ekoloških aktivista koji su u tome s pravom vidjeli namjeru da privatne mini hidroelektrane uzmu subvencije od države za izgradnju istih a da onda državnim elektro kompanijama prodaju struju koje na kraju povećavaju račune za struju domaćinstvima. Usput bi izgradnja mini hidroelektrana dovela do uništavanja rijeka, prirode i negativnog uticaja na lokalne zajednice koje tu žive. Najpoznatija borba protiv izgradnje mini hidroelektrana je bila ona u Kruščici u centralnoj Bosni. Iako su ove borbe, u zavisnosti od militantnosti i intenziteta uključenosti lokalnih zajednica, djelimično uspjele da pritisnu vlastodršce da onemoguće izdavanje dozvola izgradnju privatnih mini hidroelektrana, ova borba nije završena. Kapitalisti neće tako olako odustati od profitabilne investicije sa minimalnim ulaganjem i potencijalno velikim profitom.
Uporedo sa izgradnjom MHE, vlasti su prostor otvorile i privatnicima koji namjeravaju otvaranje rudnika. Ozren, Jezero i Prijedor su samo neki od skorih primjera takvih inicijativa koje mahom prolaze ispod radara šire javnosti. Ove namjere su naišle i na otpor pomenutih lokalnih zajednica i ekoloških aktivista koje su u ovim privatnim inicijativama ispravno vidjeli samo kratkoročno želju za profitom domaćih i stranih kapitalista. Treba dodati da se ove inicijative odvijaju bez relevantnih naučnih studija o isplativosti ovakvih projekata i njihovog uticaja na životnu sredinu. Ovaj otpor još uvijek čeka širu koordinaciju lokalnih borbi kao što je to slučaj borbama protiv MHE koje su oformile udruženje Koalicija za zaštitu Rijeka BiH. Treba dodati da ovaj otpor još uvijek nije dobio razmjere i širinu pobune protiv privatnog rudarenja kao što se to desilo u Srbiji krajem 2021. protestima protiv Rio Tinta.
 |
| Izvor: BN TV |
Aktuelan slučaj proteklih dana se desio u mjesnim zajednicama Bistrica i Bukova Kosa u okolini Prijedora. Mještani su blokirali lokalni put kako bi spriječili prolazak kamiona na lokaciju gdje bi se trebao otvoriti rudnik, a lokalna vlast u Prijedoru je bila primorana da održi posebnu sjednicu na kojem je raspravljano o ovome slučaju. Entitetska vlada je bez obzira na negodovanje mještana dala koncesiju za iskopavanje lignita privatnoj firmi “Drveo-Export” iz Teslića koja je u vlasništvu odbornika iz vladajućeg SNSD-a. I dok Dodik diže političke tenzije velikim pričama o odbrani Republike Srpske i njene imovine, u isto vrijeme omogućava domaćim i stranim tajkunima rasprodaju prirodnih resursa. Na kraju će režim Dodika dovesti ne samo do demografskog već i ekološkog kolapsa svega onoga što još nije uništeno i rasprodano u Republici Srpskoj.
Sve se ovo događa u trenutku kada Vlada FBiH zbog navodne nelikvidnosti i zastarjelosti zatvara državne rudnike i time guši otpor rudara kao jedinog trenutno borbenog i još uvijek sindikalizovanog dijela bosanskohercegovačke radničke klase koja u svakom momentu ima snagu da zaustavi funkcionisanje ekonomije i društva, širom zemlje se javljaju privatne inicijative čija je namjera otvaranje privatnih rudnika. Deindustrijalizacijom i zapuštenosću ove lokalne zajednice, obično na periferiji većih gradova, su od strane vlasti prepuštene zaboravu posljednjih trideset godina. Sada kad su vlasti i kapitalisti nanjušili profit, obećava im se preporod i prosperitet neviđen na ovim prostorima.
U stvarnosti ovakve privatne inicijative i otvaranje rudnika u ovim zajednicama bi dovele do ekoloških katastrofa za naredne decenije, a mještani bi za vrlo kratko vrijeme ostali bez jedinog što im kontrarevolucija i restauracija kapitalizma još uvijek nije uzela – pitku vodu, obradivo zemljište kao jedini izvor prihoda i donekle još očuvanu životnu sredinu. Eventualna radna mjesta bi značila samo niske plate, loše radne uslove i sindikalno nezaštićenu radnu snagu.
Kao marksisti, smatramo da je razvoj industrije i tehnologije presudan za građenje socijalizma, međutim kada se radi o ovakvim privatnim inicijativama tajkuna i njihovog upravljanja industrijskim djelatnostima koji će skoro sigurno dovesti do ekoloških katastrofa, onda treba stati na stranu zelenih aktivista i lokalnih stanovnika i ne imati ni mrvu povjerenja u dobre namjere kapitalističkih parazita. Kapitalističke inicijative u ovom vijeku, u ovoj eri kriza, i naročito u krajevima bivše Jugoslavije, ne donose niti razvoj industrije ni boljitak za lokalno stanovništvo.
Kada bi iza ovakvih projekata stajala radnička država sa stručnjacima i naučnim studijama o dugoročnoj isplativosti i ekološkim uticajem rudnika na ljude i okolinu sa uvažavanjem preporuka ljudi na koji bi takvi rudnici imali neposredan uticaj i sa jasnim društvenim planom, takvo investiranje bi imalo smisla. U međuvremenu nam ostaje borba protiv tajkuna i njihovih političkih mešetara iz koje će nastati potreba za organizovanjem ekonomije i društva koje bi zadovoljilo potrebe i inicijative većine svake zemlje tj. radničke klase.
