Dole Erdogan i njegova lopovska vlada! Podrška revolucionarnim radnicima i omladini! – Deklaracija Internacionalne marksističke tendencije
- Detalji
- Kategorija: - Politika
- Objavljeno petak, 07 jun 2013 03:57
- Autor Alan Vuds
Veličanstveni pokret radnika i omladine u Turskoj je inspiracija za celi svet. Početni protest protiv rušenja parka radi igradnje tržnog centra je prerastao u masovne proteste širom zemlje protiv zločinačkog i reakcionarnog Erdoganovog režima, koji poprimaju razmere ustanka.
Nakon što su protestnici iz „Okupiraj Gezi“ brutalno napadnuti 28. maja 2013. od strane policije, pokret se tokom narednih dana pretvorio u opšti ustanak protiv korumpirane i reakcionarne AKP vlade na čelu sa Redžepom Tajipom Erdoganom.
Građanski analitičari su se našli u čudu. Turska je imala veoma visoku stopu rasta i smatrana je za primer stabilnosti. Ova iznenadna eksplozija pokazuje da je ispod površine raslo nezadovoljstvo.

Razlog zbog kojeg je bilo jasno da se radi o blefu jeste pre svega taj da izbor „Kosovo“ sam za sebe nikada i nije bio stvarna opcija. Jedino pitanje na koje politika Srbije ima prostora da odgovori jeste želi li ili ne želi država Srbija da bude članica Evropske Unije.
Kao posledica procesa restauracije kapitalizma i opisane dezindustijalizacije koja ga je pratila, radnička klasa u regionu danas ima osetnije manju društvenu težinu u odnosu na brojnost i potencijalnu snagu koja je uživala pred raspad Jugoslavije. Pa ipak, ukoliko lokalno radništvo posmatramo naspram slike opšte atomizirane strukture društva, pod sistemom koji ohrabruje individualizam, čak i u tako desetkovanom stanju, radnička klasa i dalje predstavlja jednu od najkrupnijih društvenih skupina koja bi se potencijalno mogla organizovati oko zajedničih interesa. U Srbiji, na primer, uprkos zatvaranju radnih mesta u direktnoj proizvodnji, zaposleni u prerađivačkoj industriji i dalje čine najbrojniju grupaciju radnika na tržištu rada sa oko 300.000 zaposlenih. Zaposleni u obrazovanju, sistemu zdravstvene zaštite i komunalnim uslugama zajedno imaju sličnu težinu. Dakle, radi se o preko pola miliona stanovnika koji su na najdirektniji način životno zainteresovani za promenu politike koja vodi ka dezindustrijalizaciji i rezovima u javnom sektoru.