Kako bismo proslavili 150. rođendan Roze Luksemburg, objavljujemo dio uvoda Revolucionarne baštine Roze Luksemburg, nove knjige koja analizira život i ideje ove velike marksističke revolucionarke.

Roza Luksemburg je rođena 05. marta 1871. Slučajno je to bila ista godina kada su radnici Pariza ustali i osnovali Parišku komunu: prvi pokušaj radničke klase da preuzme vlast. Euforija koja je stvorila Komunu bila je kratkotrajna. Nakon par mjeseci vladajuća klasa je srušila Parišku revoluciju u kontrarevolucionarnom paklu krvi i metaka. U la semaine sanglante ("krvava sedmica") koja je uslijedila nakon uništenja, ubijeno je 30 000 radnika.

U poslednjh nekoliko godina usljed zaoštravanja krize kapitalizma na globalnom nivou, veliki talas izbjeglica iz Afrike, Bliskog Istoka i Centralne Azije krenuo je ka Zapadnoj Evropi u nadi da će pronaći bolje uslove materijalne egzistencije. Zemlje iz kojih izbjeglice dolaze jesu žrtve imperijalističke dominacije putem koje se vrši masovna eksploatacija radne snage i resursa, a materijalna egzistencija velike većine ljudi popraćena je dubokom neimaštinom i ratovima.

Ovaj tekst originalno je objavljen u prvom broju Nove iskre, našem glasilu na makedonskom jeziku, a preveden na srpsko-hrvatski za 20. broj Crvene kritike. Iako je prošlo nekoliko meseci od incidenta policijske brutalnosti prema Romima u Makedoniji, koji ih je izveo na ulice u znak protesta, ovaj tekst ostaje relevantan i danas, što na makedonskom, što na celom srpsko-hrvatskom govornom području, računajući na položaj u kojem se Romi nalaze. Do god postoji kapitalizam, biće i rasizma, i kao komunisti, mi stojimo uz Rome u njihovoj borbi protiv rasizma, jer ta borba je neodvojiva od borbe za društvo u kojem ćemo svi biti jednaki.

U nedjelju 16. svibnja u Hrvatskoj su održani lokalni izbori na kojima je uvjerljivo najveću pozornost u zemlji i na prostoru bivše Jugoslavije izazvao veliki uspjeh zeleno-lijeve platforme Možemo! i njezina kandidata Tomislava Tomaševića na izborima u Gradu Zagrebu. U utrci za gradonačelnika, Tomašević je dobio čak 45,1% glasova čime je skoro pobjedio već u prvom krugu, dok je drugoplasirani Miroslav Škoro iz ultradesnog Domovinskog pokreta dobio 12,1%. U utrci za gradsku skupštinu, platforma Možemo! dobila je 40,8% glasova (23 mandata), čime im fali samo jedan mandat da sami imaju većinu, dok je drugoplasirani HDZ dobio 11,3% glasova, odnosno 6 mandata. Budući da u ostatku zemlje nije bilo značajnijih promjena u pogledu samog preuzimanja vlasti, u ovom tekstu ćemo se osvrnuti na zagrebačke izbore s naglaskom na ljevicu i moguće šire posljedice pobjede zeleno-lijeve platforme.

Opšti položaj radničke klase u BiH tokom pandemije je skrenuo sa lošeg na gore. Pandemija koronavirusa je ionako krhku BiH ekonomiju gurnula preko litice, stvarajući situaciju u kojoj  su brojni radnici ostali bez posla, a plate i uslovi rada ostatka se dodatno urušavaju. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, nezaposlenost se od početka pandemije povećala za 10.366 osoba ili 2,57 procenata. Pogođeni su svi sektori radništva, od ugostiteljskih radnika koji ionako nemaju zaštićen i reguliran status, te za vrijeme masovnog zatvaranja ugostiteljskih objekata ostaju bez posla, pa i radnika svih struka i svih nivoa kvalificiranosti usljed propadanja sve većeg broja malih i sitnih preduzeća.

Od samog početka pandemije novog koronavirusa, bilo je jasno da kapitalističke vlade širom sveta nisu ni spremne, ni voljne da se sa pandemijom nose na način koji bi bio u interesu najširih društvenih slojeva. Na svakom koraku radni ljudi širom sveta dobijali su dezinformacije, sulude nenaučne analize i teatralne militarističke mere koje više odaju paniku, nego bilo kakav ozbiljni plan za suzbijanje zaraze.

Stanovnici Bosne i Hercegovine se iz dana u dan suočavaju sa sve ozbiljnijim rezultatima podcjenjivanja opasnosti od masovne zaraze virusom SARS-CoV2 za koje su, u prvom redu, odgovorne entitetske Vlade, zajedno sa zajedničkim državnim institucijama. I nakon što su uvidjeli ozbiljnost situacije, sputani interesima kapitala, neprestano zaostaju sa odgovarajućim mjerama zaštite stanovništva. Na prvom mjestu mora biti zdravstvena zaštita i odbrana egzistencijalnih interesa radnih ljudi. Iz tog razloga pozivamo na sljedeće korake: