Stupanjem kapitalizma na istorijsku scenu i položaj žena u društvu se značajno mijenja.

Ogromni pogoni fabrika zamjenjuju male zanatske radnje i manufakture, a proizvodnja pojedinačnih zanatskih radnji mijenja se masovnom društvenom proizvodnjom. Staro feudalno društvo, držalo je žene rezervisanim za kućne poslove i odgoj djece.

Međutim, razvojem kapitalizma i društvene proizvodnje, žene su neminovno počele da raskrštaju sa tradicionalnim vrijednostima. Ovaj proces sa sobom nosi i polarizaciju društva u dva tabora suprostavljenih interesa. S jedne strane vlasnike kapitala, a s druge eksploatisanu klasu radnika koja sada obuhvata sve one ljude iz prijašnjih staleža koji se zbog ovih ili onih razloga nisu dočepali vlasništva nad novim akumuliranim sredstvima za proizvodnju. Osim propalih zanatlija, klasa proletarijata je osnažena i prisustvom radnih žena u pogonima i radničkim pokretima.

275118001 762253668085951 1189798399402478245 n

U 19. vijeku, svjedočili smo velikom udjelu žena u raznim radničkim pokretima sa obe strane Atlantika. Jedan od najistaknutijih događaja u okviru ovih gibanja jeste i pobuna radnica u tekstilnoj industriji 1857. godine u Njujorku, u čije ime se i danas obilježava Osmi mart.

Prvi put je obilježen 28. februara 1909. u Njujorku. Glavni cilj je bio da žene dobiju pravo glasa i da se ukine seksualno ropstvo. Već sledeće godine, pokret je značajno omasovljen. Štrajk tekstilnih radnica trajao je od 22. novembra 1909. do 15. februara 1910. S ciljem da se demonstracija uguši, policija je nastupila sa nasilnom represijom i uhapsila više od 600 ljudi. Nakon štrajka, borbenost sindikata tekstilnih radnica je prepoznata od strane Socijalističke partije Sjeverne Amerike. Drugoj Internacionali je predloženo da ovaj dan ozvaniči i prepozna kao svjetski dan borbe za prava radnih žena.

275084555 350509970296879 219907184367889962 n

1910. godine na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalistkinja, proglašen je međunarodni dan borbe na prijedlog Klare Cetkin. Prvi Dan žena je obilježen 19. marta 1911. godine, a kasnije je datum promijenjen na 8. mart. Šest godina kasnije, upravo na ovaj dan 90 000 radnica i radnika u carskoj Rusiji je stupilo u štrajk, započevši februarsku revoluciju koja je srušila najstariju autokratiju u Evropi. Nešto kasnije, Oktobarskom revolucijom ne samo da je omogućeno pravo glasa ženama, nego i to da budu uključene u politiku i državni aparat. Godinu dana kasnije, počeli su i prvi protesti u evropskim državama (Austrija, Njemačka, Švedska, Danska), koji su zahtevali jednaka prava žena i muškaraca po pitanju mogućnosti rada i zapošljavanja.

Položaj žena u društvu danas

Iako je kapitalistički način proizvodnje dobrim dijelom otrgnuo žene od jarma feudalizma i kućnog ropstva, ne možemo reći da su takve vrijednosti potpuno odumrle. Štaviše, razvijeni kapitalizam u kakvom mi živimo danas, pokušava da revitalizira takve vrijednosti kako bi razvodnio proletarijat i njegov revolucionarni potencijal. Kapitalizam je žene uključio u proizvodnju, zbog čega su se žene našle u boljoj pregovaračkoj poziciji za izjednačavanje svojih prava sa muškim dijelom radničke klase. Međutim, kapitalizam i njegovo civilno društvo je slijepa ulica za žensku emancipaciju. Iako materijalna stvarnost kapitalizma stvara uniformisanu potlačenu klasu sa zajedničkim materijalnim interesima, vladajuća klasa ipak nastoji da njegov revolucionarni potencijal umanji nametanjem razlika među radnicima, u prvom redu bioloških razlika. Danas u periodu poznog kapitalizma, prava radnih žena još uvijek kaskaju za pravima radnih muškaraca, koji su takođe eksploatisani za kapitalistički profit. Osim toga, mi često kažemo da su žene dvostruko eksploatisane, jer još uvijek nisu odumrle vrijednosti iz feudalnog perioda, a koje buržoaski teoretičari njeguju da bi održali proleterijat podijeljenim. Kućni rad se još uvek velikim delom svaljuje na žene. Dokaz za ovu tvrdnju vidimo i u zakonima koji zabranjuju abortus, dok se istovremeno žene otpuštaju radi trudničkog bolovanja ili uopšte nemaju mogućnost zapošljavanja ako planiraju osnivanje porodice.

275112233 318270140279923 4741717569169898780 n

Borba za ženska prava jeste borba protiv kapitalizma

Patrijarhalni odnos prema ženama potvrđuju stvari sa kojima se svakodnevno susrećemo -  poput visoke stopa silovanja u braku, nasilja u porodici i blagonaklon odnos društva prema takvim slučajevima. Još uvijek velik broj muškaraca vidi žene kao niža bića od sebe, nerazumijevajući da takva podjela direktno koči emancipaciju cijele radničke klase, a održava povlašten položaj vladajuće klase. Ovo su samo neki od problema sa kojima se žene danas suočavaju i protiv kojih se bore. Međutim, kako se kriza kapitalizma prelama preko radničkih leđa, klasna svijest se razvija i napori da se proletarijat podijeli imaju sve manji domet. Žene ne mogu očekivati dalje poboljšanje svog položaja u društvu u okviru kapitalizma. Za potpunu emancipaciju potrebno je zajedničko djelovanje cjelokupne radničke klase. Borba za oslobođenje žena se ne može razdvojiti od borbe protiv kapitalizma, jer borba za ženska prava i jednakost nije ništa drugo nego borba za oslobođenje čovječanstva od okova kapitalizma - borba za socijalističku revoluciju!