Drvlje i kamenje na sindikate, to je novo oružije zagovornika novog Zakona o radu. Sindikalni lideri jesu kompromitovani, na prvom mestu sadejstvom sa vlastima na polju poboljšanja uslova za investiranje u Srbiju. S te strane gledano, to je ono što se neminovno događa kad s đavolom tikve sadite. Ovom linijom ide i ministar Radulović. On prati liniju ogorčenja radništva na svoje sindikalne predstavnike, od kojih su neki decenijama na  najvišim sindikalnim pozicijama, te od sindikalizma stvorili svojevrsni privatni biznis.

Ministar Radulović tvrdi da je Nacrt zakona o radu pre svega usmeren protiv tih društvenih parazita [u prenesenom smislu]. Doslovno on kaže:  Više neće biti zaštićeni ni njihovi predsednici koji po starom zakonu nisu mogli da dobiju otkaz, čak i da ništa nisu radili.[1]

 

Da loš Zakon o radu može biti i lošiji, potvrđueje nam promena i predmetnog člana Zakona:

Na mesto dosadašnjeg član 188. Zakona o radu koji glasi:

Poslodavac ne može da otkaže ugovor o radu, niti na drugi način da stavi u nepovoljan položaj predstavnika zaposlenih za vreme obavljanja funkcije i godinu dana po prestanku funkcije, ako predstavnik zaposlenih postupa u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, i to:

1) članu saveta zaposlenih i predstavniku zaposlenih u upravnom i nadzornom odboru poslodavca;

2) predsedniku sindikata kod poslodavca;

3) imenovanom ili izabranom sindikalnom predstavniku.

Ako predstavnik zaposlenih iz stava 1. ovog člana ne postupa u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, poslodavac može da mu otkaže ugovor o radu.

Broj sindikalnih predstavnika koji uživaju zaštitu u smislu stava 1. tačka 3) ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sindikata sa poslodavcem, zavisno od broja članova sindikata kod poslodavca.

Poslodavac može uz saglasnost ministarstva da otkaže ugovor o radu predstavniku zaposlenih iz stava 1. ovog člana, ako odbije ponuđeni posao u smislu člana 171. stav 1. tačka 4) ovog zakona.


Dolazi sledeća odredba:

POSLODAVAC NE MOŽE DA OTKAŽE UGOVOR O RADU, NITI NA DRUGI NAČIN DA STAVI U NEPOVOLjAN POLOŽAJ ZAPOSLENOG ZBOG NjEGOVOG STATUSA ILI AKTIVNOSTI U SVOJSTVU PREDSTAVNIKA ZAPOSLENIH, ČLANSTVA U SINDIKATU ILI UČEŠĆA U SINDIKALNIM AKTIVNOSTIMA, AKO ZAPOSLENI POSTUPA U SKLADU SA ZAKONOM, OPŠTIM AKTOM I UGOVOROM O RADU.

 

Uzmimo kao primer da se u nekom trenutku radništvo organizuje u borbeni sindikat, ili se jednostavno izbori za vođstvo u nekom od već postojećih reprezentativnih sindikata. Da taklav sindikat krene u borbu protiv prevelikih privilegija tzv. poslodavaca. U ovom slučaju vlasnici sredstava za proizvodnju [poslodavci], mogu izabrati jedan od osamnest načina, koji bi im bili stavljeni na raspolaganje novim Zakonom o radu, kako bi regulisali problem organizovanog nezadovoljstva radnika.

Ko može zabraniti poslodavcu da „problematičnog radnika“ u tom slučaju jednostavnio proglasi tehnološkim viškom, pozivajući se na rešenje iz člana 179., a pravdajući taj akt reorganizacijom posla?[2] Zar to nije njegovo pravo kao vlasnika nad sredstvima za prouizvodnju? Sam snosi štetu svojih oduka, pa će s tim u vezi izračunati da mu je ovaj metod zastrašivanja isplativ.

Ministar Radulović polazi od pretpostavke da je korumpiranost vrhova sindikata neizlečiva hronična bolest našeg društva i kao takvu je okreće u svoju korist. On to s namerom uzima kao konstantu, konfrontirajući u ovom po njega povoljnom trenutku radnike i sindikate. Naposletku, on to stavlja kao protivtežu rešenjima koja su na strani poslodavaca. To bi valjda trebalo da ima ovakvo značenje: poboljšali smo investicionu klimu i rešili sindikate [jedno bez drugog ne ide]. Dakle, sa jedne strane smo dali izvesne privilegije poslodavcima, ali smo zato sa druge strane sasekli sindikalizam. Zar je bilo koja od dve mere u interesu radnika?

Ovim se ne udara na parazitske, korumpirane sindikalne lidere - ili elemente sindikata uopšte - kako to predstavlja g. Radulović, već na samu bit radničkog organizovanja u borbene sindikate. Zašto bi se g. Radulović bavio korumpiranim vrhom sindikata? Jasno je g. Raduloviću da su korumpirani vrhovi sindikata kec u rukavu vlasnika sredstava za proizvodnju, te s tim u vezi i njihova dodatna snaga. Da promeni korumpirani vrh i sindikate dovede u red mora, a ujedno jedino i može, radnička inicijativa odozdo, odn. baza tih sindikata.

Izvor karikature: Novosti   Autor: Goran Divac

 


 

[2] „Ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.“  (Nacrt Zakona o radu, čl. 173  st.3  tč.1)

Uključi se i ti! Budi dio svjetske borbe za socijalizam!