Kriza KOVID - 19 razotkriva ograničenja globalnih tijela kao što su Ujedinjene Nacije i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) koje su uhvaćene između konkurentskih interesa američkog i kineskog imperijalizma. Kao kišobran pun rupa, ova tijela su beskorisna onda kada su najpotrebnija.

U petak 08.maja UN nije uspjela usvojiti rezoluciju o pandemiji korona virusa. Ovo znači da nakon četiri mjeseca najveće globalne krize nakon Drugog svjetskog rata, organizacija čija je svrha navodno razvijanje globalne kooperacije nema šta reći o tome. UN nije sposobna da pozove na primirje kako bi se borilo protiv pandemije ili da preduzme bilo koju drugu akciju. Nemoćna je u trenutku kada treba biti najmoćnija i najvažnija organizacija na svijetu.

Rezolucija nije usvojena zbog nepomirljivih razmimoilaženja između američkog i kineskog imperijalizma. Sjedinjene Američke Države su željele da u rezoluciji naglase nedostatak "transparentnosti" u vezi širenje virusa. Drugim riječima, da okrive kinesku državu za zataškavanje. Kina je to naravno odbila, insistirajući da se rezolucija odnosi na SZO kao tijelo UN koje se treba boriti protiv krize. Sjedinjene Američke Države su to odbile i rezolucija nije usvojena.

Ovo odbijanje u SZO je Trampova nova taktika, iako strategija nije nova. Tramp je počeo kriviti SZO za krizu kako bi pokušao odvratiti sa katastrofalnog nošenja sa pandemijom američke vlade, tvrdeći da SZO zataškava kineske greške. On je zatim ukinuo američko finansiranje SZO koje je od velike važnosti jer je američka vlada (ili je bila) najveći donator.

Šta je SZO?

2fa0ac8a44a7843e4c4c625df52a9429 w700 h500Liberali su predvidljivo ogorčeni. Za njih je SZO nepristrasno naučno tijelo i jedina stvar koja svijetu očajnički treba. Oni na ovu prepirku velikih sila gledaju kao uski nacionalizam i čeznu za ozbiljnim i profesionalnim naučnim tijelom. Liberali misle da je SZO (ili bi trebalo biti) takvo tijelo i je da tragedija što su tako glupi ljudi na vlasti da zanemaruju i zloupotrebljavaju tako divnu i prosvijećenu globalnu organizaciju.

Da li je SZO zaista nepristrasno i naučno tijelo? I ako je kapitalizam kao sistem u kojem živimo sposoban izgraditi tako divne institucije kao UN i SZO, zašto ih ne možemo koristiti sada kada su najpotrebnije?

Žila kucavica kapitalizma je stvaranje profita. Cijeli sistem zavisi od toga. Kapitalizam može biti vođen moralnošću kao što se i tigar može pretvoriti u vegetarijanca. Iz toga razloga neiskrene su sve kapitalističke institucije koje promovišu njegovanje solidarnosti kooperacije i racionalnosti. Svaka kooperacija ili pomoć ide toliko daleko dok se ne sukobljava sa interesima trke za profitom i globalnog uticaja koji je svojstven kapitalizmu.

UN i njoj potčinjeno tijelo SZO su himere: više prividne nego stvarne. Ako ova tijela imaju neku smislenu ulogu, to je samo zato što se interesi kapitalističkih sila u nekom trenutku poklope i korisno se ogrnuti paravanom solidarnosti i prosvijećene kooperacije. Ali kada se ti interesi ne poklapaju je trenutak kada je moćni, nezavisni arbitar dalekovidnog ljudskog razuma najpotrebniji. U takvim trenucima, UN i SZO su nemoćne i nevažne.

SZO je nastala iz ranije organizacije, Međunarodnog sanitarnog biroa, koje je 1902. godine uspostavila američka vlada na osnovu pogleda i rada američkih milijarderskih filantropa. Cilj nikad nije bio iskorjenjivanje bolesti boreći se protiv samog korijena iste, a to su siromaštvo i nejednakost. Umjesto toga, cilj je bila borba protiv simptoma nejednakosti, dok nejednakost ostaje tako da se kapitalisti mogu proširiti u nove dijelove svijeta, eksploatišući nejednakost bez mnogo sanitarnih ograničenja. Proglašene su specifične bolesti za koje su se razvijale vakcine. Na ovaj način su se neke bolesti mogle uništiti ili ublažiti bez skupih socijalnih programa i bez ugrožavanja privilegija bogatih.

Bez obzira da li su naučnici koji rade u SZO svjesni toga ili ne, stvarni cilj te organizacije nije staranje istinski zdravog svijeta već samo sprječavanje ili ublažavanje pandemija jer su kapitalističke sile svjesne prilično štetnih uticaja pandemija na profite i društvenu stabilnost.

Nemoć

f45bdbb4a06088f41e837e945331233b w720 h720Ovo ne znači da tvrdimo da mnogi naučnici koji rade za SZO ne žele iskorijeniti bolesti i njihove uzroke. Pitanje je kako SZO to može uraditi? Kao što je kriza ubrzano pokazala, SZO nema moć. Svijet očajnički treba globalno koordinisanu i ojačanu strategiju borbe protiv virusa. Politike u svim zemljama moraju biti harmonizovane, a napori za razvijanje terapija, uključujući vakcine, moraju biti javne.

Ali vlade širom svijeta imaju sopstvene ideje kako proći kroz krizu. One pokušavaju najgore probleme izvoziti u druge zemlje, gomilajući zalihe, vakcine i ne zatvarajući ekonomije. Kako se SZO može nositi sa različitim konkurentskim interesima imperijalističkih država i natjerati ih da jednoglasno slijede njene savjete?

Kroz istoriju bogatstvo SZO je variralo i često slabilo jer je zavisilo od uspona i pada kapitalističke globalne stabilnosti. U postratnom periodu, kada je američki imperijalizam bio potpuno nedodirljiv, a svjetski odnosi mnogo stabilniji, SZO je prolazila kroz svoje zlatno doba. Stabilizacija odnosa između dvije najveće svjetske sile, SAD i SSSR-a, je omogućilo da snažno podrže SZO i njene organizacije u globalnom naporu da vakcinišu svijet tokom pandemije malih boginja. Zahvljajući ovoj stabilnosti, ova smrtonosna bolest je iskorijenjena do 1979. godine.

Sa kolapsom SSSR-a 80-ih godina, američki imperijalizam je postao vrlo ratoboran. Ronald Regan je smatrao da UN i postratni poredak obuzdava napredak SAD tako da je prestao finansirati UN čime je smanjen i budžet SZO. Tokom 80-ih i 90-ih godina SZO je postala nevažna organizacija nemoćna da organizuje napore u borbi protiv bolesti kako je to radila u prošlosti.

Mnogi liberali koji se žale na trenutnu nemoć SZO ne pominju njenu ulogu u epidemiji SARS-a 2003. godine. Razlog ovome je taj što je SZO tada imala hrabrosti da opomene Kinu zbog odnosa prema pandemiji i svijetu diktira nužne mjere kako bi se bolest suzbila što se na kraju i desilo jer se proširila manje nego trenutni korona virus.

Ali 2003. godine svijet je bio znatno drugačiji. Kina nije bila tako moćna kao danas, a SAD su bile mnogo moćnije nego što to danas jesu. Rat u Iraku je tek počeo (razotkrivajući da je UN nemoćan da spriječi rat u svijetu sve intenzivnijih imperijalističkog sukoba), a finansijska kriza je bila godinama daleko. SZO uz podršku SAD-a je imala težinu. Zemlje kao što je Kina su se pokorile da bi sačuvale ugled.

Finansijska kriza 2008. godine je označila istorijsku prekretnicu. Od tada je globalizacija krenula unazad i sve imperijalističke organizacije su ušle u krizu - NATO, EU, UN, Svjetska trgovinska organizacija, MMF I SZO: sve ove organizacije se raspadaju i nemaju ulogu kako moć SAD-a slabi, a različite zemlje se okreću protekcionizmu i populističkom nacionalizmu.

Epidemija takozvane "svinjske gripe" se dogodila 2009. godine je i SZO je sprovela vrlo agresivne napore u njenom suzbijanju koji su, naravno, izazvali izvjesnu štetu ekonomiji. Međutim, ova gripa se nije pokazala tako smrtonosnom, ali se podudarila sa dubinom najveće globalne recesije od Drugog svjetskog rata. U ovakvim okolnostima su agresivne mjere SZO kritikovane od buržoaskih vlada da su bile pretjerane i nepotrebne.

Uspon Kine

f8efecd4a75972d0589b77fcc6cb4120 w720 h683Nakon prekretnice prije 11 godina svjedoci smo relativnog uspona kineske moći i uticaja i relativnog pada SAD-a. Ova situacija je duboko uticala na psihologiju američke vladajuće klase. Ovakva psihologija u odnosu prema Kini se može opisati kao akutna paranoja koja u ovome slučaju ima bar nekakve osnove u činjenicama.

Kao što je poznato, Donald Tramp je najesktremniji primjer ovog fenomena, njegovu mržnju prema Kini dijele oba krila američke vladajuće klase. Njegova običaj u svakoj situaciji je da okrivi Kinu. Ova pandemija - koja je počela u Kini i koja joj je dala priliku da pojača svoj uticaj - došla je Trampukao naručena. Tramp i Pompeo su dugo vremena insistirali na tome da se ovaj virus naziva "kineski virus" ili "Vuhan virus". Oni su spriječili usvajanje i ranije rezolucije UN-a insistirajući da se ovakvi nazivi stave u rezoluciju. Na skorašnjoj pres konferenciji, Tramp je odbio odgovoriti na novinarsko pitanje zašto je američki odgovor na pandemiju bio tako nestručan, sugerišući novinaru (azijskog porijekla) "Pitajte Kinu. Nemojte mene." Zatim je napustio pres konferenciju.

Trampova optužba da SZO zataškava propuste Kine tokom pandemije može biti samo pokušaj odvraćanja pažnje sa sopstvenih neuspjeha, ali ima trunku istine u sebi. Posljednjih nekoliko godina je došlo do promjene u kineskoj vanjskoj politici. Pod Ći Jinpingom Kina je napustila svoju prijašnju politiku "sakrij svoju snagu, čekaj svoje vrijeme" sa politikom pokazivanja svoje snage i širenja uticaja.

Američka rastuća netrpeljivost prema imperijalističkim institucijama koje je stvarala, kao što su NATO i UN, očigledno otvaraju prostor za Kinu. Kritikom SZO oko pandemije "svinjske gripe", Kina koristi priliku da postepeno pojača svoj uticaj unutar SZO. Njen prijedlog da se Etiopljanin Tedrosa Adhanoma 2017. godine izabere za generalnog direktora SZO podržale su mnoge afričke države manje ili više pod kineskom sferom uticaja a protiv volje SAD-a i Velike Britanije – dvije zemlje koje su do sada uvijek imale presudni uticaj u SZO.

Ovo donekle objašnjava zašto je SZO bila spora u proglašavanju pandemije, koju nije objavila do 12. marta, kada je bolest već izazvala zastoj u cijeloj Italiji. Osim toga objašnjava i razlog zašto je SZO oklijevala da kritikuje Kinu kao što je to bio slučaj 2003. godine. Smatra se da je Tedros Adhanom izbjegavao kritikovanje Kine kako bi isposlovao poziv zvaničnicima i naučnicima SZO u Kinu sa ciljem ispitivanja širenja bolesti, što je Kina ranije odbijala.

Ovo govori o načinu na koji kineska veličina i uticaj sada neizbježno utiče na agendu SZO. Ovaj rastući uticaj izaziva reakciju američkog imperijalizma i njegovih saveznika. Taro Aso, japanski zamjenik premijera i finansijski ministar, je skoro izjavio da on i drugi sada SZO nazivaju "Kineska zdravstvena organizacija".

Ova reakcija je naravno preuveličana. SAD ostaju najveći finansijski sponzor SZO, zatim slijedi Velika Britanija, fondacija Bila i Melinde Gejts, Svjetska Banka - svi oni su velikim dijelom pod uticajem i kontrolom američkog imperijalizma. U buržoaskoj prirodi je da diže buku velikih proporcija kad god su joj interesi ugroženi.

Namjera takvih pretjerivanja je da aktiviraju alarm, ali sa predstavnikom kao što je Tramp ova metoda gubi svaki dodir sa stvarnošću i postaje kontraproduktivna. Trampovo nastojanje da ukine američko finansiranje SZO i da SAD privatno napravi samo američku vakcinu je vrlo kratkovidno. Tramp ubrzava pad američkog uticaja na propadajuće institucije imperijalizma. Za američku vladajuću klasu je imperativ da se riješi Trampa, a u isto vrijeme je on vjerni odraz njihove duboke nesigurnosti u budućnost sopstvenog sistema.

Nemoć i nebitnost SZO je objelodanjena 05. februara kada je tražila fond od 675 miliona dolara kako bi odgovorila na korona virus. Mjesec kasnije dobila je samo 1.2 miliona dolara. Ova činjenica i korišćenje SZO kao političkog prepucavanja između SAD-a i Kine su jasni izraz kolapsa globalizacije. Kapitalizam je bez vođstva. Kako onda da odgovori ogromnim zadacima najgore nove globalne depresije sa kojom se suočava.

Više nego ikada kriza čovječanstva se izražava kroz krizu proleterskog vođstva. Kapitalistička klasa pokazuje da nije sposobna da vlada društvom. Pandemija koronavirusa je slikovito pokazala očajničku potrebu za socijalističkim planiranjem i solidarnosti na globalnom nivou. Moramo izgraditi internacionalno revolucionarno vođstvo kako bi se suočili sa ovim zadacima. Nema vremena za gubljenje. Pridružite se Internacionalnoj marksističkoj tendenciji!

14.maj 2020.