U petak 3.6. u Hrvatskoj je Inicijativa Za radnički Zakon o radu u parlamentarnu proceduru uputila svoj Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu s ukupno 50 amandmana na postojeći ZOR. Rezultat je to višemjesečnog rada članova i članica ove inicijative koja želi da se najavljene izmjene aktualnog ZOR-a kreću u smjeru poboljšanja, a ne dodatnog srozavanja radničkog položaja. Inicijativa stoga predlaže mjere poput skraćivanja ugovora na određeno s najviše 3 na 1 godinu, skraćivanje radnog tjedna s 40 na 35 sati, jasnije definiranje radnog vremena, skraćivanje prekovremenog radnog vremena, snažniju zaštitu agencijskih radnika, sindikalnog djelovanja, radnika u štrajku i čitav niz drugih mjera usmjerenih protiv daljnje fleksibilizacije i liberalizacije radnog zakonodavstva, odnosno protiv daljnjeg pogodovanja kapitalu. Stoga se u ovom tekstu vrijedi osvrnuti na uzroke, svrhu i važnost nastanka ove inicijative koja može poslužiti kao dobar primjer radničkoj klasi u ostalim republikama na našim prostorima.

Liberalni Zakon o radu iz 2014.

Nakon pretvorbeno-privatizacijske pljačke i izvlaštenja radnika 1990-ih, Republika Hrvatska našla se 2000-tih u periodu pristupnih pregovora za članstvo u Europskoj uniji što je sa sobom donijelo i jači prodor stranog kapitala (poglavito trgovačkog i financijskog), te razne oblike briselskih ucjena poput privatizacije brodogradilišta ili podjele željeznica na tri društva, da bi odmah po stupanju u Europsku uniju 2013. SDP-ova Vlada na čelu sa premijerom Zoranom Milanovićem donijela i novi, još uvijek aktualni Zakon o radu. Savez domaćeg i stranog kapitala tada je preko svojih poduzetničkih udruga, političkih stranaka, mainstream medija, „nezavisnih“ analitičara i ekonomista, Europske komisije i ostalih buržoaskih institucija zagovarao nužnu fleksibilizaciju i liberalizaciju ZOR-a kao jedini put da se društvo izvuče iz krize, uhvati priključak s modernim svijetom i krene naprijed. Međutim, u praksi se opet pokazalo kako se u kapitalizmu iza proklamiranih interesa koji navodno idu u prilog čitavom društvu skrivaju uski interesi vladajuće klase. Fleksibilizacija rada pokazala se kao dodatno iscrpljivanje i rastezanje radnika u interesu pojačane akumulacije kapitala, a liberalizacija kao oslobođenje kapitala od nadzora države i sindikata. Na mjesto društvenog napretka, fleksibilizacija rada donijela je nagli porast nesigurnih, prekarnih radnih odnosa poput ugovora na određeno, agencijskog rada, rada na crno, prekovremenog rada, dakle opće srozavanje radničkog položaja, a onda posljedično i masovno iseljavanje radnika svih kvalifikacija i zanimanja iz Hrvatske. U razdoblju od 2011. do 2021. broj stanovnika Hrvatske smanjio se za preko 390 000, odnosno 9,25 posto, što se može smatrati potpunom demografskom katastrofom čije uzroke vrijedi tražiti i u radnim uvjetima i plaćama, a ne samo korupciji, nepotizmu, lopovluku i ostalim općim mjestima dnevnih komentatora koja se ionako ne mogu odvojiti od postojećeg načina proizvodnje i perifernog položaja RH. A za radne uvjete i odnose je, uz još neke druge zakone, najodgovorniji upravo Zakon o radu čime postaje jasno da se radi o jednom od glavnih zakona koji utječu na demografsku sliku čitavog društva.

Koronakriza i ZOR

Pojavom koronavirusa i najavom ciklusa nove ekonomske krize početkom 2020. u Hrvatskoj je uspaničena sitna buržoazija pokrenula inicijativu Glas poduzetnika jer je osjetila da bi moglo nastupiti pravo vrijeme da se iza leđa radničke klase izvrši pritisak na HDZ-ovu Vladu u vidu nekih novih mjera u interesu kapitala i profita. Osim što su od države dobili paket novčanih potpora za radnike, koje su se često zloupotrebljavale uslijed nedostatka javne kontrole, predstavnici sitnih poduzetnika tražili su osnivanje kriznog stožera za gospodarstvo bez ijednog sindikalista, sa poznatim neoliberalnim analitičarima, u svrhu dodatnog poreznog rasterećenja poduzetništva i prestanka progresivnog oporezivanja (!!!), pri čemu su se čitavu godinu tužili i na aktualni ZORkoji štiti neradnike“, i prema kojem jenekome nemoguće dati otkaz“. Iako tržišni položaj sitnih i krupnih poduzetnika nipošto nije isti, hrvatska sitna buržoazija odlučila se na metodu potpunog izjednačavanja njihovih interesa, tražeći od Vlade uvođenje flat rate ili proporcionalnog poreza i slične mjere koje i krupni kapital zasigurno podržava. Nakon početne galame i pretjerane medijske pozornosti, pokazalo se da je doseg utjecaja sitnih poduzetnika ipak ograničen jer se nisu uspjeli izboriti za nijednu značajnu promjenu, ali se pitanje daljnjeg uređenja radnog zakonodavstva i porezne politike u Hrvatskoj očito zakotrljalo.

289767940 1084858968793903 8612965092363044178 n

U svibnju 2021, usred koronakrize koja je zaokupljala glavninu medijske pozornosti, počele su se pojavljivati za radnike i sindikate uzbunjujuće vijesti o namjerama i smjeru promjena aktualnog ZOR-a. Sindikalne centrale objavile su zajednički komentar  tijekom savjetovanja o procjeni učinaka propisa za ZOR u kojem je bilo jasno da Vlada RH namjerava prihvatiti nove zahtjeve kapitala, dok se na sindikalne prijedloge i amandmane uglavnom oglušuje. U atmosferi potpune netransparentnosti, iza zatvorenih vrata, Vlada je kapitalu očito poslala signale slaganja sa zakonskim izmjenama kojima bi se omogućilo lakše otpuštanje radnika (iako je RH rekorder po broju ugovora na određeno u EU), povećanje dozvoljenog broja prekovremenih sati, iako se u mnogim sektorima u Hrvatskoj prekovremeni rad ne plaća i ne evidentira (opće poznati sektor zakidanja radnika za prekovremene sate je zaštitarstvo, a prema istraživanjima iz 2021. udio radnika u Hrvatskoj kojima prekovremeni rad nije evidentiran i plaćen kreće se između 30 do 40 posto), slabljenje prava na štrajk (iako su sudovi u RH zadnje 4 godine već naširoko uveli praksu zabrana štrajkova), slabljenja zaštite sindikalnih povjerenika i dr. Uzevši u obzir opću sklonost kapitalističkih vlada da u periodima društvenih katastrofa ili izvanrednih situacija proguravaju zakone koji štete interesima radnih ljudi, bilo je jasno da se savezu kapitala mora suprotstaviti savez rada, sačinjen od raznih društvenih i političkih aktera. U takvim okolnostima, pokrenuta je nova radnička inicijativa.

Inicijativa Za radnički ZOR

Nakon inicijalnog sastanka u prostorijama Novog sindikata, jednog od najborbenijih sindikata na Balkanu uopće, u kolovozu 2021. dogovoreno je osnivanje Inicijative koja će ubrzo dobiti naziv Za radnički Zakon o radu. Radi se o inicijativi koja okuplja sindikate, političke stranke i organizacije, te udruge s ciljem jačanja zakonskog položaja radnika, sprečavanja zlouporaba ZOR-a i poboljšanja radnih uvjeta. Inicijativa je dakle nastala s ciljem borbe protiv daljnjih fleksibilizacija i liberalizacija ZOR-a.  Nakon što je okupila solidan broj manjih, ali borbenih sindikata koji djeluju van žutih centrala (Novi sindikat, Nezavisni sindikat radnika Hrvatske, Jadranski sindikat itd), lijevih političkih stranaka (Radnička fronta, SRP), udruga i političkih organizacija (Marksistička organizacija Crveni u radu sudjeluje od samog početka), inicijativa je u listopadu prošle godine poslala i službeni poziv svim političkim strankama u Saboru. Sasvim očekivano, stranke centra i desnice u potpunosti su se oglušile na ovaj poziv čime su još jednom potvrdile svoju klasnu suštinu zastupanja interesa poduzetnika. Možemo! i SDP su deklarativno podržali osnivanje ove inicijative, ali jedna press konferencija na kojoj su se pojavili skupa s predstavnicima inicijative nije dovoljna da bismo ove stranke mogli smatrati zastupnicima radničkih interesa. Očito je da u svom dnevnopolitičkom kalkuliranju i biranju prioriteta ni SDP ni Možemo! nisu prepoznali važnost ove inicijative niti rada na zakonskim izmjenama u korist radne većine. Stoga se od parlamentarnih stranaka jedino Radnička fronta pokazala kao partija radnih ljudi, budući da su oni maksimalno angažirani na svim sastancima i aktivnostima inicijative, od rasprava o izmjenama pojedinih članaka, do press konferencija i tribina.

 INICIJATIVA ZOR KONFERENCIJA 29 4 2022 1024x768
 Izvor: h-alter.org

Dosadašnji rad inicijative

Inicijativa Za radnički ZOR do sada je paralelno radila na konkretnim prijedlozima zakonskih izmjena i javnim predstavljanjima. Višemjesečni rad i rasprave na sastancima urodile su plodom u obliku dokumenta od 93 stranice koji sadrži amandmane na postojeći ZOR, što je nedavno i predano u parlamentarnu proceduru. Radi se o dokumentu na kojem su izravno radili najpredaniji sindikalisti, radnički političari i aktivisti sa višegodišnjim iskustvom u raznim oblicima radničkih borbi – od štrajkova do raznih pregovora, od sudskih tužbi do kompromisa, i to u raznim granama industrije, u raznim krajevima zemlje. Ljudi koji su svakodnevno uključeni u razne nedaće i borbe radnika i radnica, čime se de facto jedini predano bore protiv iseljavanja iz Hrvatske, za razliku od svakakvih medijski razvikanih „stručnjaka“ i političara kojima su puna usta demografije, dok na djelima zastupaju vlastite sitne interese. U Hrvatskoj trenutno nema grupe ljudi koja ima bolji pregled nad položajem radničke klase, nad svim živim primjerima državnih i poduzetničkih podmetanja i zlouporaba zadnjih desetljeća. Stoga se ovi amandmani mogu smatrati glasom u interesu radničke klase Hrvatske, od strane samih ljudi s terena, iz radničke klase, doneseni u atmosferi otvorene rasprave u koju su bili pozvani svi zainteresirani.

Nakon što je do ljeta uglavnom dovršen zakonski dio, na jesen se inicijativa mora spremiti na pojačavanje javne promocije i mobilizacije, budući da se negdje tada očekuje i saborsko otvaranje tema izmjena i dopuna ZOR-a. Sindikati i druge organizacije uključene u inicijativu nemaju brojnost kao sindikalne središnjice, ali to ne znači da imaju mali broj članova. Javne tribine moraju  se nastaviti po ostalim hrvatskim gradovima, a moraju se uzeti u obzir i javna okupljanja i povorke s ciljem dodatne mobilizacije i interesiranja najšire javnosti o ovom iznimno važnom zakonu koji će odrediti sudbinu Hrvatske u narednim godinama. Ako su se fleksibilizacija i liberalizacija ZOR-a već u praksi pokazali kao uzrok masovnog iseljavanja, nema razloga da vjerujemo kako će nova runda istih praksi rezultirati nečim drukčijim. Dvije europske direktive (O transparentnim i predvidivim uvjetim rada i O ravnoteži između privatnog i poslovnog života) koje Hrvatska mora usvojiti ove godine nisu dovoljne kako bismo govorili o  znatnom poboljšanju radničkog položaja te kvalitete radnih uvjeta i života.

S obzirom da je položaj radničke klase u ostalim republikama bivše Jugoslavije sličan ili još gori nego u Hrvatskoj, inicijativa Za radnički ZOR može samo poslužiti kao inspiracija radnicima i radnicama u BIH, Srbiji, Makedoniji itd. U svjetlu ekonomske krize, rata u Ukrajini i rastuće inflacije možemo očekivati da se kapitalističke vlade odluče na dodatne izmjene Zakona o radu u smjeru ukidanja steknutih prava i većeg izrabljivanja radnika. Takve okolnosti će zahtijevati da se i u tim republikama okupi inicijativa koja će se tome savezu kapitala i politike suprotstaviti. Inicijativa koja će okupljati najborbenije sindikate i radničke aktiviste.