Posljednji zaplet u sagi razvoja vakcine razotkrio je kontradikcije unutar EU i granice do kojih se kapitalističko tržište može nositi sa nekom krizom. Posljednjih nekoliko dana svjedočili smo početku sukoba između EU i UK kao i između EU i nečega što nas podsjeća na dužničku krizu 2011. i 2012. godine.
Rano ujutro 28. prosinca 2020. dogodio se jak potres magnitude 5.2 prema Richteru kod grada Petrinje. Potres se osjetio diljem cijele središnje Hrvatske, a psihološki možda najviše u Zagrebu kojeg je gotovo u isto vrijeme (6:24h) dana 22. ožujka 2020. pogodio snažan potres magnitude 5.5 i time u ljudima obnovio egzistencijalni strah. Kao da se sve ponovilo po istom proljetnom scenariju: prvo panika zbog pandemije, zatim lockdown te naposljetku potres. Strah je visio u zraku, ali i olakšanje jer ipak nije bilo velikih šteta u gradovima i obližnjim selima. Za sat i pol uslijedio je još jedan jak potres (M=5.0), još bliže Petrinji. Oštećenja su se povećala, ali i dalje nije bilo naznaka ikakvih ljudskih žrtvi. Pomislilo se da je najgore prošlo, da se značajan dio energije popratnim potresom oslobodio i time ispraznio. Život se sad može vratiti natrag u svoju pandemijsku normalu, a područje Banije može i dalje biti zatočeno sustavnim zaboravom. Ponedjeljak 28. prosinca, dakle, završio je u strahu, ali s nadom u bolje sutra.
Vakcine protiv COVID-a 19 koje polako ulaze u promet pružaju tračak nade milionima običnih ljudi koji su veći dio godine proveli zarobljeni u naizgled beskrajnoj noćnoj mori ove pandemije. Za kapitaliste u farmaceutskoj industriji, ovi značajni resursi (čiji je razvoj uglavnom finansiran javnim novcem) predstavljaju rudnik zlata koji treba opljačkati. U međuvremenu, gomilanje imperijalističkih sila i profit velikih farmaceutskih kompanija stavljaju efikasnu vakcinu izvan dometa najsiromašnijih dijelova svijeta.
Svetu ne može biti očiglednije da je 2020. godina jedna od najužasnijih godina od Drugog svetskog rata. Od rasplamsavanja pandemije koronavirusa i kolapsa zdravstvenih sistema čak i najrazvijenih zemalja, preko eksplozije državne represije i policijske brutalnosti, do ekonomske krize, koja po procenama čak i buržoaskih analitičara prevazilazi Veliku depresiju iz 1920-ih, donoseći sa sobom otkaze, beskućništvo, redove za hranu, propadanje malih privrednika, ali takođe i pobunu.
Drugi talas KOVID-a 19 razara Evropu. Ovo nije bilo neizbježno, nego je to smrtonosna posljedica toga što je vladama važnije bogatstvo kapitalista nego zdravlje stanovništva. Mi kažemo: natjerajmo gazde da plate kako bi zaštitili živote i životni standard! Da bi se borili protiv virusa, moramo uništiti kapitalizam!
