Još jedan rat je počeo između zakletih rivala Indije i Pakistana, u kojem obje strane do sada tvrde da su odnijele pobjedu.

U ranim jutarnjim satima 7. maja, Indijsko ratno zrakoplovstvo izvelo je devet napada unutar teritorije Pakistana i pakistanski kontroliranog Kašmira. Kao odgovor, Pakistan tvrdi da je oborio pet indijskih borbenih aviona, što Indija do sada negira.

Indija je izjavila da su mete napada unutar Pakistana bili kampovi koje vode terorističke organizacije Lashkar-e-Taiba i Jaish-e-Muhammad, koje su odgovorne za niz terorističkih napada na teritoriji Indije. Pakistan je saopćio da je u tim napadima poginulo 26 osoba, dok je 46 ranjeno, te da su pogođeni različiti gradovi u Pakistanu i ‘Azad’ Kašmiru, uključujući Muridke u blizini Lahorea. Među poginulima su i članovi porodice te saradnici Masooda Azhara, koji se nalazi na listi terorista Ujedinjenih nacija.

Pakistan je također tvrdio da je oborio pet indijskih aviona koji su učestvovali u napadu — tri Rafalea, jedan MiG-29 i jedan Su-30. Pakistan je obećao da će u narednom periodu na te napade odgovoriti punom silom. Tokom ovih zračnih napada, zabilježeno je i teško granatiranje duž Linije kontrole, koja predstavlja faktičku granicu između Indije i Pakistana u Kašmiru. Obje strane tvrde da su nanijele velike gubitke protivniku.

Ovi napadi uslijedili su nekoliko sedmica nakon terorističkog napada u Pahalgamu, turističkom mjestu u indijski okupiranom Kašmiru, u kojem je ubijeno 26 osoba. Indija je za taj masakr optužila Pakistan. Indijski premijer Modi obećao je osvetu za taj teroristički napad, na čemu je radio u sedmicama koje su uslijedile.

Nakon napada u Pahalgamu, Indija je također najavila da će jednostrano suspendovati Sporazum o vodi Inda (IWT), koji predstavlja osnovu raspodjele riječnih voda između dvije zemlje.

Ovaj sporazum, potpisan 1960. godine i garantovan od strane Svjetske banke, preživio je mnoge ratove i napade, ali je sada postao prva žrtva ovog sukoba. Najavljene su i mnoge druge mjere odmazde, uključujući obustavu letova avio-kompanija obje zemlje iznad teritorija jedne i druge.

S obje strane, svjedočili smo izjavama državnih vlasti i ministara koji raspiruju ratnu histeriju. Glavni mediji su potpuno izgubili kompas — voditelji siju mržnju s TV ekrana, prijeteći međusobnim uništenjem putem nuklearnog napada i osvajanja. Radnička klasa je sve to odbacila s gađenjem. Među radnicima Indije i Pakistana prisutan je osjećaj za mir i međusobno poštovanje. S druge strane, razni lumpen elementi i srednjoklasni šovinisti govore o krvi i osveti dok uživaju u luksuzu svojih udobnih dnevnih soba.

Vladari obje zemlje u isto vrijeme vrše međunarodno lobiranje, a sve velike sile svijeta — uključujući SAD i Kinu — izdale su saopćenja i koristile diplomatiju u skladu sa vlastitim interesima u regionu. Hitna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a održana je 6. maja, gdje su i Indija i Pakistan izložile svoje stavove. Kao i uvijek, ova impotentna institucija i oruđe imperijalističkih sila nije uspjela učiniti ništa da zaustavi ludilo.

Faktori koji stoje iza trenutne eskalacije

U neposrednim posljedicama ovih događaja, situacija se još uvijek nije potpuno smirila. I dalje postoji rizik od daljnje eskalacije, pri čemu bi bilo koja strana mogla uzvratiti kako bi zaštitila vlastite interese, što bi moglo produbiti rat. S obzirom na to da su obje strane nuklearne sile, sa svih strana – kako međunarodnih tako i domaćih – stižu pozivi na uzdržanost. Međutim, ravnoteža snaga u regionu je nestabilna, te rizik od daljnje eskalacije i dalje postoji, iako se može očekivati određeno odgađanje, pauze ili novi počeci u zavisnosti od razvoja situacije. Iako neprijateljstvo između ove dvije zemlje nikada nije u potpunosti prestalo tokom posljednjih osam decenija, postoji mnogo faktora koji su doveli do trenutne eskalacije. Najvažniji među njima su unutrašnje krize oba režima, koje postaju sve dublje. Među radničkom klasom u obje zemlje vlada raširena mržnja prema vlastitim vladarima. To je natjeralo vladajuće slojeve s obje strane da panično pokrenu vanjski rat kako bi obnovili svoju popularnost kod kuće, čime bi mogli nastaviti s pljačkom i iskorištavanjem vlastitog naroda, osnaženi slavljenjem „pobjede“ i poraza neprijatelja.

U Indiji, Modi je veoma zabrinut zbog nadolazećih državnih izbora u važnoj saveznoj državi Bihar, za koje se plaši da bi ih mogao izgubiti. On koristi ratnu histeriju da povrati svoje glasače koji ga sve više odbacuju zbog rastućeg siromaštva, nezaposlenosti i bolesti, koje su se proširile pod njegovim i upravom njegovog koalicionog partnera, Nitisha Kumara, glavnog ministra Bihara.

Modi je ovu taktiku već ranije uspješno koristio. Godine 2019, samo nekoliko sedmica prije općih izbora u Indiji, Modi je pokrenuo „hirurške udare“ unutar Pakistana u kojima su, prema njegovim tvrdnjama, pogođeni brojni teroristički kampovi i uništeni mnogi centri za obuku terorista. I tada je teroristički napad u Pulwami, u indijski okupiranom Kašmiru, poslužio kao izgovor za te udare. Pakistan je tada odgovorio i oborio indijski borbeni avion, te zarobio pilota, koji je vraćen nakon nekoliko dana.

Izvor: Government of India, Wikimedia Commons

Pakistan je tada proglasio pobjedu, dok su Modi i njegova partija iskoristili sukob da ostvare veliku izbornu pobjedu. Postojali su i drugi razlozi za tu pobjedu, ali najvažniji je bio potpuni poraz i kapitulacija opozicije, posebno Komunističkih partija. One nisu ponudile nikakvu alternativu liberalnim politikama Modija, niti su napale indijsku buržoaziju revolucionarnim programom. Ipak, Modi je ratnu retoriku uspješno iskoristio kao sredstvo indijske vladajuće elite.

Sada ponovo Modi koristi rat s Pakistanom da spasi svoju opadajuću popularnost i glasačku bazu. Njegov pad popularnosti jasno se pokazao na posljednjim općim izborima 2024. godine, kada je izgubio većinu u Lok Sabhi (donjem domu indijskog parlamenta) i morao se osloniti na koalicione partnere kako bi formirao vladu.

Bihar je jedna od najvažnijih indijskih saveznih država, s populacijom od oko 130 miliona ljudi. Modijev partner i glavni ministar Nitish Kumar je na vlasti u Biharu od 2015. godine, ali se sada pribojava poraza na nadolazećim izborima. Poraz u Biharu mogao bi označiti početak kraja Modija. Kako bi to spriječio, koristi sve moguće opcije i ide do kraja.

Modijeva slabost dodatno je razotkrivena kada je pristao na održavanje popisa stanovništva po kastama, što je bio zahtjev koji su pokrenuli Indijski nacionalni kongres i druge partije, a kojem su se Modi i njegova partija ranije žestoko protivili. Opozicione partije su pokrenule to pitanje kako bi se dodvorile glasačima iz nižih kasti, obećavajući im veći udio u državnim poslovima kroz kvote. Sada je Modi napravio potpuni zaokret po ovom pitanju kako bi pokušao preokrenuti izborni rezultat u svoju korist.

Odnos snaga u Južnoj Aziji

Imperijalizam SAD-a je u posljednjih deset godina razvio bliske strateške veze s Indijom i snažno se oslanja na nju kako bi suzbio Kinu u indo-pacifičkoj regiji. Zbog toga se Modi osjeća ohrabreno u odnosu na slabiju Pakistan, koji je od svog osnivanja bio sluga američkog imperijalizma, ali je izgubio svoju važnost za SAD, naročito nakon ponižavajućeg povlačenja SAD-a iz Afganistana 2021. godine.

Pakistanski ministar odbrane Khawaja Asif je nedavno govorio o tome – i o ulozi Pakistana u podržavanju terorizma – u intervjuu za stranu televiziju. Rekao je da je Pakistan zaista podržavao terorizam, ali da je to bio prljavi posao koji su obavljali za SAD i Britance – što je, kako je priznao, bila greška.

Međutim, nije objasnio ko je vladi dao mandat da radi taj prljavi posao, niti zašto oni koji su počinili tu „grešku“ još uvijek nisu kažnjeni po pakistanskom zakonu, niti su maknuti s vlasti. Ustvari, to odražava frustraciju pakistanske vladajuće klase zbog toga što ju je američki imperijalizam napustio u korist Indije. Kao odgovor, Pakistan se sve više oslanja na Kinu kako bi se bolje strateški pozicionirao u odnosu na Indiju.

Modi sada koristi ovu situaciju da izgradi uticaj Indije u južnoazijskoj regiji nasuprot rastućem uticaju Kine. Sa promjenom ravnoteže snaga na međunarodnom nivou i usponom Kine kao svjetske sile sa vlastitim imperijalističkim ambicijama koje se sudaraju s onima SAD-a, ravnoteža moći u Indijskom okeanu i Južnoj Aziji se znatno promijenila.

Kina dosljedno širi svoj uticaj u svim zemljama Južne Azije i gradi velike infrastrukturne projekte u Nepalu, Bangladešu, Šri Lanki i Maldivima. U Pakistanu, projekt CPEC (Kina–Pakistan ekonomski koridor) je glavni projekt kineske inicijative „Pojas i put“. Prema nedavnom kineskom izvještaju, Pakistan je najzaduženija zemlja prema Kini u svijetu.

Kina je također najavila izgradnju ogromne brane na Tibetu – najveće na svijetu – koja će ozbiljno utjecati na tok rijeke Brahmaputra u istočnoj Indiji. Sve to je izazvalo dodatne tenzije između Indije i Kine, iako istovremeno njihova međusobna trgovina raste i približava se cifri od 150 milijardi dolara godišnje. Obje zemlje tako postaju sve više međusobno ovisne.

Modijevi napadi na radničku klasu

Ali najvažniji aspekt za Modija su radnički i seljački pokreti u Indiji, koji neprestano rastu. Već je zakazan generalni štrajk za 20. maj, na kojem se radi već mjesecima. Iako je u prethodnim godinama bilo mnogo generalnih štrajkova, svaki put bijes i mržnja prema Modijevom režimu rastu i približavaju se tački ključanja. Zapravo, naizgled spektakularni uspjeh indijske ekonomije u poređenju s drugim zemljama svijeta samo je dodatno raspalio taj bijes, koji bi uskoro mogao buknuti na površinu.

Iako je Bangladeš mnogo manja ekonomija od Indije, pod vlašću Sheikh Hasine slovio je za "rastućeg tigra", ekonomiju u naglom usponu. Ali, na iznenađenje mnogih, iznenada je izbila masovna pobuna koja je srušila taj režim.

Slična situacija mogla bi se razviti i u Indiji. Uprkos Modijevom hvalisanju stopom rasta BDP-a i činjenici da je Indija postala četvrta najveća ekonomija na svijetu, ove godine taj balon bi se mogao raspasti.

Zapravo, carinski rat koji je Trump nametnuo Kini pomaže Indiji, jer Apple i mnoge druge kompanije premještaju svoje poslovanje upravo tamo. Ali to je istovremeno dovelo do još većeg iskorištavanja indijskih radnika, koje Modijev režim brutalno napada novim zakonima protiv rada. Ova situacija mogla bi gurnuti radnički pokret ka militantnijoj borbi protiv vlasti.

Ogroman seljački pokret već je porazio Modija 2021. godine, kada je bio prisiljen povući drakonske zakone o poljoprivredi, koje je donio kako bi umirio krupni kapital, dok je istovremeno uništavao milione seljaka i njihovih porodica širom Indije.

Modi je također pokrenuo brutalne napade na radničku klasu u Indiji kroz smanjenje plata, masovne privatizacije, otpuštanja i napade na sindikalno organizovanje. To je pomoglo neumoljivom bogaćenju indijske buržoazije, čije je bogatstvo dostiglo nivo bez presedana.

Nakon više od decenije Modijeve vlasti, gornjih jedan posto stanovništva u Indiji posjeduje više od 40 posto ukupnog bogatstva zemlje, dok donjih 50 posto dobija svega tri posto. Najmanje 129 miliona Indijaca živi u ekstremnom siromaštvu. Modi koristi ovaj rat da bi preusmjerio sav bijes radničke klase prema vanjskom neprijatelju. Predstavlja ga kao pobjedu nad terorizmom kako bi nastavio svoju vladavinu u službi indijske buržoazije i njenog pljačkanja zemlje.

U tom kontekstu, komunističke partije izdale su sramotna šovinistička saopštenja podrške Modijevoj politici, igrajući mu pravo u ruke. Izjava Komunističke partije Indije glasi: "CPI vjeruje da Indija nije imala mnogo izbora osim da čvrsto odgovori na izvore takvog terorizma," čime se Modiju čestita na njegovom "odmjerenom i neeskalatornom pristupu", nakon čega se poziva Modijeva vlada da okuplja sve partije u nacionalnom jedinstvu protiv terorizma!

Komunistička partija Indije (marksistička) – navodno više lijevo od ostalih komunističkih partija – također hvali vladu i čak poziva na dodatni “pritisak” na pakistansku vladu i više akcije od strane države kako bi se osigurala “integritet zemlje”. Ovo predstavlja izdaju internacionalističke dužnosti komunističkih partija da se bore protiv ratnohuškaštva i šovinizma vlastite vladajuće klase i da se zalažu za pravo naroda Kašmira na samoopredjeljenje.

Pakistanska vladajuća klasa

Pakistanska vladajuća klasa je, s druge strane, imala koristi od ovog rata čak i više nego Modi, koristeći sukob da slomi rastući talas masovnih pokreta protiv nje. Slijedeći diktate MMF-a i Svjetske banke, ekonomija je pala u duboku provaliju, a zemlja se stalno ponovo približava bankrotu.

Kako bi nastavili svoju pljačku, vladajuća klasa i međunarodne finansijske institucije pokrenule su masovne napade na radničku klasu kroz potpunu privatizaciju bolnica, škola i fakulteta širom zemlje. Postoji ogromni radnički pokret u tim sektorima, a samo dan prije indijskog udara, održani su veliki protesti u nekoliko gradova Punjaba u kojima su učestvovali tisuće radnika iz bolnica, uključujući mlade doktore.

Također, postoje mnogi drugi masovni pokreti širom zemlje, uključujući masovni pokret Balučana protiv državne represije i nacionalne opresije, kojeg država nije uspela potčiniti uprkos velikim vojnim operacijama koje su ubile i kidnapovale tisuće ljudi i uništile čitave populacije. Zapravo, ove operacije i hapšenja su izazvale još veće masovne proteste širom Balučistana.

Izvor: Baloch Yakjehti Committee, Twitter

Ovaj masovni pokret Balučana također je otkrio bankrot i reakcionarnu ulogu oružanih grupa koje tvrde da se bore za nacionalno oslobođenje i protiv pakistanske vojske. Zapravo, nedavna otmica na Jaffar Expressu, vlaku koji je prevozio stotine putnika, uključujući vojno osoblje, smatra se od strane nekih za okidač ovih nedavnih događaja.

Pakistanska vlada optužuje Indiju za podršku balučkim gerilcima i obećava osvetu. Mnogi analitičari tvrde da je incident u Pahalgamu mogao biti pakistanski odgovor na otmicu. Međutim, stvarna prijetnja pakistanskoj vladajućoj klasi nisu ove oružane grupe, navodno podržane od strane indijske države i talibanske vlade u Afganistanu, već masovni pokret u kojem učestvuju desetine hiljada ljudi širom Balučistana.

Još jedna stvarna prijetnja pakistanskoj vladajućoj klasi pojavila se nedavno s izbijanjem masovnog pokreta u Sindhu zbog pitanja novih kanala i rijeke. Pakistanska vlada je najavila planove za izgradnju šest novih kanala na rijeci Ind, od kojih bi neki uglavnom snabdijevali vodom pustinju zvan Cholistan.

Ovaj projekt korporativne poljoprivrede vrijedan 4 milijarde dolara kontrolira vojska i podržava Svjetska banka. To bi imalo ogroman uticaj na poljoprivrednike u Sindhu i Punjabu koji već trpe nestašicu vode. Preusmjeravanje vode na ove nove kanale uništit će sredstva za život stotina hiljada tih poljoprivrednika.

Već sada, vlada u Pakistanu je pokrenula neviđene napade na poljoprivrednike. Poljoprivrednici koji sade osnovne usjeve poput pšenice bili su uništeni jer su prisiljeni prodavati ih po cijenama nižim od troškova.

Ova situacija je pokrenula masovni pokret u Sindhu, u kojem je protest započeo 16. aprila blokiranjem glavne arterije zemlje koja povezuje Sindh i Punjab. Sav robni promet u zemlji stao je na nekoliko sedmica tokom ovih protesta. Vlada nije mogla riješiti ovaj problem uprkos hitnim naporima glavnog koalicijskog partnera, PPP-a, koji je također na vlasti u Sindhu.

Pokret je rastao, i sve više ljudi u Sindhu izlazilo je na proteste, napadajući generale i PPP zbog njihove izdajničke uloge. Iako su PPP i druge stranke pokušale skrenuti ovaj pokret ka nacionalističkoj mržnji protiv Punjaba, nisu bile naročito uspješne u tome.

Na kraju, vlada je prihvatila zahtjeve protestanata, iako su lažno tvrdili da to nije bilo zbog pritiska pokreta, već zato što je Modi najavio jednostrano ukidanje Indus Water Treatya. U tom kontekstu, liderstvo PPP-a, uključujući Bilawala Bhutta, žestoko je napalo Modija i reklo da „ili će naša voda teći, ili će se njihova krv proliti“.

U međuvremenu, on i njegova stranka bogate se uz krv i znoj miliona poljoprivrednika i radnika u Pakistanu. Ovaj rat im je sigurno pomogao da preusmjere bijes radnika.

Masovni pokreti u Kašmiru

Slično tome, ogroman masovni pokret trenutno se odvija u pakistanski kontrolisanom Kašmiru, gdje su se desetine tisuća ljudi dva puta tokom protekle godine mobilisale i zadale težak udarac vladajućoj klasi.

Pod vođstvom Awami Akcionog Komiteta u Kašmiru, narod je izvojevao pobjedu protiv poskupljenja, prisilivši vladu da drastično smanji cijene električne energije i pšeničnog brašna. Jedna jedinica električne energije u Azad Kašmiru, koja je prije pokreta koštala više od 50, sada košta samo 3 rupija. Pokret je i dalje snažan, a za 13. maj planiran je novi masovni skup u Muzaffarabadu povodom prve godišnjice pogibije šehida pokreta koje je ubila pakistanska država.

O ovom pokretu se sa velikim entuzijazmom raspravlja i u indijski okupiranom Kašmiru, gdje on inspiriše novi val masovnih mobilizacija protiv represije indijske države.

Modi je sam sebe pohvalio zbog ‘rješenja’ kašmirskog pitanja svojim drakonskim mjerama. Hvali se da je slomio masovni revolucionarni pokret u Kašmiru ukidanjem posebnog člana indijskog ustava o Kašmiru 2019. godine, nakon čega je uslijedilo uvođenje policijskog sata i masovna hapšenja, koja su trajala godinama.

Ogromno prisustvo oružanih snaga i dalje postoji u Kašmiru, ali Modi pokušava da vrati turiste i biznis. I pored vraćanja tzv. "normalnosti" kroz formiranje navodno izabrane (ali slabe) vlade, i dalje postoji mogućnost novog masovnog ustanka, posebno inspirisanog pokretima Awami Akcionog Komiteta u Azad Kašmiru i Gilgit-Baltistanu.

Korišćenje pitanja Kašmira

Ponovo, pitanje Kašmira se koristi u ovom ratu od strane vladajuće klase obje zemlje kako bi napali radničku klasu svojih vlastitih zemalja i Kašmira, i nastavili svoju okupaciju.

Samo ujedinjena akcija radničke klase obje zemlje može poraziti ove ciljeve i namjere. Nažalost, komunističke partije i ljevica u obje zemlje potpuno su se kapitulirale pred vladarima, a njihovi stavovi o pitanju Kašmira i ratu su isti kao stavovi države i vladajućih stranaka.

Zapravo, nijedna politička stranka niti lider nikada ne govori o rušenju kapitalizma i kapitalističke države ni u Indiji ni u Pakistanu, koji su korijen svih ratova, nacionalne opresije i terorizma koje ljudi u ovoj regiji moraju trpjeti.

Podjela potkontinenta i naknadno stvaranje ovih kapitalističkih država koristile su samo vladajućim klasama ovih zemalja i imperijalističkim silama svijeta. Radnici s obje strane nastavili su živjeti u ekstremnoj bijedi, trpjeti nezaposlenost i nevolje, dok bogati s obje strane žive u luksuzu. Vladajuće klase obje zemlje vodile su nekoliko ratova jedna protiv druge, pri čemu su tisuće ljudi poginule. Ako nisu u ratu, pripremaju se za njega i grade svoje arsenale na račun milijuna ljudi koji pate od gladi i siromaštva.

Situacija je došla do tačke u kojoj obje zemlje posjeduju nuklearno oružje i najsuvremenije naoružanje, dok stotine tisuća umiru svake godine s obje strane zbog gladi i nedostatka lijekova. Da bi nastavili svoj pljačkaški režim, ove vladajuće klase koriste politiku religijskih, nacionalnih i drugih predrasuda kako bi podstakle podršku i nastavile održavati ovaj sistem temeljen na eksploataciji.

Da bi se okončali ovi ratovi, radnička klasa obje zemlje mora voditi borbu protiv svojih vlastitih vladajućih klasa i srušiti kapitalistički sistem, koji je korijen svih krvoprolića i terorizma.

Dana 20. maja, više od 250 milijuna radnika i farmera očekuje se da će stupiti u generalni štrajk u Indiji. Ovo je trenutak kada bi vođstvo ovog štrajka moglo pružiti program radničke solidarnosti kako bi se zauvijek okončali ovi ratovi i pokrenuo klasni rat protiv Modija i njegovog režima. Uz neposredne zahtjeve radnika i farmera, moraju se dodati politički zahtjevi, napadajući eksploataciju buržoazije u Indiji i njihove klasne interese.

S druge strane, pakistanski radnici mogu održati proteste i skupove solidarnosti s istim zahtjevima za okončanje ovog rata i za pokretanje klasnog rata protiv vladajuće klase Pakistana, koju podržavaju imperijalističke sile svijeta.

Samo socijalistička revolucija na potkontinentu može ponuditi izlaz za radničku klasu, izlaz koji bi trajno ukinuo ove umjetne granice koje dijele Indiju i Pakistan i poništio zločin podjele. Samo socijalistička federacija Južne Azije može osigurati kraj ratova, siromaštva, nezaposlenosti i nevolja, te opresije Kašmira. Ova revolucija će otvoriti period prosperiteta i razvoja u cijeloj regiji i biti polazište za svjetsku socijalističku revoluciju koja će ukloniti kapitalizam sa lica Zemlje.

Živjela radnička klasa Indije i Pakistana!

Nema rata osim klasnog rata!

Naprijed u socijalističku revoluciju u Indiji i Pakistanu!

Naprijed u socijalističku federaciju Južne Azije!

Radnici svijeta, ujedinite se!