U ponedjeljak (24. kolovoza prim.prev.), naizgled niotkuda, tisuće i tisuće mladih ljudi izašli su na ulice Indonezije. Okupivši se ispred zgrade parlamenta i hrabro se suprotstavivši stotinama policajaca s vodenim topovima, vikali su „Dolje parlament!“. Ulične borbe između prosvjednika i policije nastavile su se do iza ponoći. Do jutra je uhićeno 400 ljudi, uključujući oko 200 učenika.
Nakon toga uslijedile su još žešće demonstracije u Jakarti u četvrtak, koje su rezultirale smrću dostavljača, kojeg je udarilo oklopno vozilo kojim je upravljala policija. U vrijeme pisanja ovog teksta (29. kolovoza), demonstracije su u tijeku i proširile su se na mnoge gradove, sa sve nasilnijim sukobima s policijom dok mase izražavaju svoj bijes zbog ubojstva.
Neposredno pitanje koje je izazvalo ovaj prosvjed bila je odluka zastupnika parlamenta da si dodijele izdašnu naknadu za troškove. Usred strogih mjera štednje koje je vlada Prabowa Subianta uvela ranije ove godine, ovi „narodni predstavnici“ odlučili su da zaslužuju mjesečnu naknadu za stanovanje od 50 milijuna rupija (3075 američkih dolara). Time njihov ukupni mjesečni prihod iznosi 239 milijuna rupija (14 600 američkih dolara), što je 50 puta više od primanja prosječnog radnika.
Naravno, političari su pokušali opravdati svoje velike plaće. Potpredsjednik Doma zastupnika, Adies Kadir, nonšalantno je izjavio da će morati unajmiti veću kuću kako bi smjestio svoje sluškinje i privatne vozače. Čak je imao drskosti dodati da mu je naknada za hranu samo [!] 12 milijuna rupija mjesečno, dok bi se većina radnika smatrala vrlo sretnima da zarade ukupno 4 milijuna rupija mjesečno.
To je brzo izazvalo buru na društvenim mrežama. „12 milijuna rupija može vam kupiti 40 vreća riže. Samo naprijed, pojedite ih!“, rekao je jedan korisnik. Drugi je dodao: „Naknada za hranu za radnike javnog sektora i umirovljenike iznosi samo 72 000 rupija mjesečno.“
Druga zastupnica, Nafa Urbach, umjetnica koja je postala političarka, rekla je da joj je potrebna ova naknada za stanovanje kako bi mogla unajmiti kuću u blizini parlamenta i izbjeći prometne gužve. To je samo izazvalo daljnje reakcije na društvenim mrežama, a jedan je korisnik rekao: „Ljudi iz Bogora koji rade u Jakarti moraju napustiti svoje domove prije zore. Voze se prepunim prigradskim vlakom i ne dobivaju naknadu za stanovanje, gospođo.“
Svaka riječ koja izađe iz usta političara samo dolijeva ulje na vatru, jer pokazuje koliko su odvojeni od masa koje bi trebali predstavljati.
Ovaj javni gnjev se zapravo gomila otkako je Prabowo ranije ove godine uveo smanjenje državnog proračuna za gotovo 20 posto. Provedeno u ime „učinkovitosti vlade“, plaćanje cijene ovog smanjenja odmah je prebačeno na radničku klasu.
Prvi odgovor na ovaj napad na radničku klasu bio je pokret Tamna Indonezija u veljači. Nakon što su izdržali nalet ovog masovnog pokreta, režim se osjećao prilično samouvjereno, što objašnjava njihovu arogantnu odluku da povećaju vlastite naknade dok je siromašnima rečeno da stegnu remen. Ali proračun štednje postavio je dinamit pod temelje vlade.
Predvidjeli smo da će pokret Tamna Indonezija biti uvod u još veća previranja, a mjesecima kasnije, ta su previranja izbila s najneočekivanijeg mjesta.
 |
| Izvor: Maria Cynthia, Wikimedia Commons |
Dana 13. kolovoza izbio je masovni prosvjed u Patiju – malom regenstvu na sjevernoj obali središnje Jave – kao odgovor na odluku vlade o povećanju poreza na imovinu za 250 posto. Zahvaljujući smanjenju proračuna središnje vlade, financijska potpora pokrajinama drastično je smanjena, prisiljavajući pokrajinske i općinske vlasti da povećaju poreze kako bi popunile praznine. Samo u Patiju, proračun je smanjen za 50 milijardi rupija.
Tjedan dana prije planiranih demonstracija, regent Patija Sudewo arogantno je izazvao ljude: „Samo naprijed, prosvjedujte. Nemojte mobilizirati samo 5000 ljudi, izvedite 50 000 ljudi. Ne bojim se. Neću promijeniti svoju odluku.“ Na kraju se procijenjenih 100 000 ljudi – od 1,3 milijuna stanovnika – okupilo u vijeću regenstva Pati, gdje su se demonstracije brzo pretvorile u otvorenu pobunu.
Regent Sudewo sakrio se u regentskoj palači i izašao tek nakon što ga je šef policije potaknuo da se obrati prosvjednicima, budući da su njegove policijske snage izgubile kontrolu nad situacijom. Pod kišom boca, povrća, kamenja i niza drugih predmeta do kojih su mase mogle doći, Sudewo je bio prisiljen ispričati se i poništiti povećanje poreza. Ali ljudi su okusili vlastitu moć i zahtijevali su njegovu hitnu ostavku.
Nakon što se proširio na nekoliko gradova, činilo se da se ovaj pokret protiv povećanja poreza možda smirio. No, odluka članova parlamenta da si sami odobre povišicu bila je jednostavno previše za mase. Odmah je izazvala nezaustavljiv val demonstracija koji je sada dosegao polu-pobunjeničke razmjere.
U ponedjeljak su izbile spontane demonstracije, predvođene mladima. Prosvjed nisu organizirali uobičajeni sveučilišni studentski sindikati (BEM), već je organiziran uglavnom putem društvenih mreža. Značajan je odaziv i učenika, koji nisu pokazali strah od policije i bili su u prvim redovima u suočavanju s njom. Upravo su ti učenici dali pokretu takvu eksplozivnu energiju i militantnost.
Mladi nisu samo tražili ukidanje stambene naknade, već su tražili i raspuštanje Zastupničkog doma. „Dolje s Zastupničkim domom!“ bio je njihov glavni slogan. Odmah su povezali raskošan način života svojih izabranih predstavnika sa samim postojanjem ove korumpirane institucije. Ispravno razumiju da je ovo sistemski problem, da je cijeli sustav korumpiran. Možda ne znaju točno što bi trebalo zamijeniti ovo tijelo, ali znaju da ga ne žele i da im ne treba.
Policija je odmah krenula u ofenzivu protiv njih, vjerujući da može zastrašiti mlade na povlačenje, kao što su to činili i prije. No, ovaj put je bilo drugačije. Mladi ljudi ne vide budućnost za sebe u trenutačnim uvjetima i stoga s pravom smatraju da nema drugog izlaza nego se boriti.
Nedavna izvješća pokazuju da je milijun sveučilišnih diplomanata i 1,6 milijuna maturanata strukovnih škola nezaposleno. Nedavni viralni video tisuća ljudi koji se redaju kako bi se prijavili za samo 50 otvorenih radnih mjesta ilustrira koliko je očajna postala situacija za mlade. Čak se proširila priča o diplomiranim studentima koji su se prijavili za posao čistača ulica. Jedan od njih je izjavio: „Bolje je mesti ulicu nego spavati na ulici.“
Nadalje, mladi mogu osjetiti punu podršku ljudi koji stoje iza njih. Kada je policija počela tući i uhićivati mlade prosvjednike, mnogi lokalni stanovnici stali su u njihovu obranu. U jednom videu, kada je policija ušla u restoran kako bi uhitila skupinu mladih ljudi koji su se tamo sklonili, radnici i gosti stali su između policije i prosvjednika, pokušavajući ih zaštititi.
U drugom slučaju, stanovnici stambenog kompleksa spasili su mladog prosvjednika kojeg su okružili policajci koji su ga pokušavali uhititi. Pokušaji vlade i njihovih plaćenih medija da demonstrante prikažu kao nasilne anarhiste više nisu učinkoviti. Široke mase vide da se ti mladi ljudi bore za njih.
Smrt Affana Kurniawana, 21-godišnjeg vozača dostave (Ojol driver), izazvala je daljnju eskalaciju. Videozapisi policijske brutalnosti nad prosvjednicima posljednjih nekoliko dana dijeljeni su na društvenim mrežama, izazivajući gađenje i ljutnju među javnošću. Ljudi su već mogli osjetiti da je, na ovoj razini brutalnosti, samo pitanje vremena kada će netko izgubiti život.
To se konačno dogodilo u četvrtak navečer, tijekom jedne od uličnih borbi, kada je policija oklopnim vozilom udarila u prosvjednike, ubivši jednog od njih. To je eskaliralo cijeli pokret. Bijes javnosti porastao je i na internetu i na ulicama, dok je video ovog brutalnog ubojstva postao viralan.
Odmah nakon toga, tisuće dostavljača okružile su policijsku postaju zahtijevajući pravdu. Tisuće drugih pridružile su im se ujutro, a neredi su izbili dok su prosvjednici pokušavali zauzeti policijsku postaju. Prije toga, vozači Ojola - od kojih su mnogi mladi ljudi koji ne mogu pronaći formalno zaposlenje - već su viđeni na demonstracijama. Danas se mobiliziraju u desecima tisuća diljem Indonezije.
U vrijeme pisanja ovog teksta, neumoljivi val demonstracija zahvatio je naciju. Studenti, vozači Ojola i radni narod okupljaju se u još većem broju danas ispred policijskih postaja i zgrada parlamenta. Vlada je pokušala smiriti situaciju izražavajući sućut i obećavajući kazneni progon odgovornih za smrt vozača Ojola. Ali dok jednom rukom nude mrkvu, drugom rukom nasilno mašu batinom protiv ljudi. Ne smijemo se dati zavarati ovom taktikom i moramo ostati budni.
Situacija se brzo razvija. Kriza kapitalizma i sve njezine posljedice konačno dolaze do izražaja u Indoneziji. Nakon ovog vala demonstracija mora uslijediti poziv na generalni štrajk. Međutim, pokret se ne može osloniti na sadašnje sindikalne čelnike da pozovu na takav štrajk, jer su se pokazali kao odani sluge vladajuće klase.
Dok se mladi ljudi premlaćuju na ulicama, ovi reformistički vođe govore svojim članovima da ih ne provociraju neodgovorni 'anarhistički' elementi. U četvrtak su namjerno organizirali svoje demonstracije ujutro i uputili svoje članove da rano idu kući kako bi spriječili kontakt s mladima, bojeći se da bi njihova militantnost mogla biti zarazna. Pokret mora osnovati vlastite akcijske odbore u kvartovima i školama kako bi dodatno koordinirao pokret, formirao jedinice samoobrane protiv policijske brutalnosti i eskalirao borbu u opći štrajk. To je jedini način da se vladi zada smrtonosan udarac.
Tekst je objavljen 29. kolovoza 2025.
