Ako je dovoljno naoružati se pištoljem da bi se postigao cilj, čemu onda klasna borba? Ako je prstohvat baruta i komad olova dovoljan da se neprijatelj pogodi kroz vrat, čemu onda klasne organizacije?

— Lav Trocki, “Zašto se marksisti protive individualnom teroru” 

Ubistvo Čarlija Kirka, najuticajnijeg evangeliste MAGA pokreta među konzervativnom američkom omladinom, izazvalo je šok kroz cijeli politički pejzaž. Tramp, koji je priznao da mu je Kirk pomogao da pobijedi na izborima 2024. godine, bio je prvi koji je potvrdio vijest o Kirkovoj smrti. Danas je objavio da će Kirk posthumno biti odlikovan Predsjedničkom medaljom slobode.

Izvor: Gage Skidmore, Wikimedia Commons

Kirk je bio odvratni reakcionar pun mržnje. Komunisti se protive svemu za šta se on zalagao. Ne žalimo zbog njegove smrti. Ali moramo jasno reći da će ovaj čin imati reakcionarne posljedice.

Prije pucnjave, MAGA pokret je počeo da se raspada po klasnim linijama. Radnici koji glasaju za Trampa postajali su razočarani predsjednikovim prekršenim obećanjima, njegovom nesposobnošću da poboljša ekonomiju, njegovom ulogom u zataškavanju skandala sa Džefrijem Epstinom i drugim stvarima. Sada Trampova baza ima mučenika oko kojeg se može okupiti. Umjesto da podigne klasnu svijest, Kirkovo ubistvo će samo podgrijati podjele u kulturnom ratu od kojih reakcionari poput Trampa žive.

„Žrtva“ kulturnog rata

Javno mjesto njegovog ubistva učinilo je scenu dramatičnom. “Utah Valley University” bio je prva stanica turneje kroz deset univerziteta koju je organizovala Kirkova kampanjska organizacija, Turning Point USA, koja tvrdi da je prisutna na 3.500 srednjih škola i fakulteta. Dok je govorio vani pred publikom od nekoliko hiljada studenata, pogođen je metkom u vrat sa udaljenosti od oko 200 metara.

U trenutku pisanja, napadač nije uhvaćen niti javno identifikovan, iako je FBI pustio fotografije osobe od interesa u potrazi.

Izgledalo je da je metak ispaljen namjerno u tom trenutku. Dvadeset minuta od početka događaja, tokom javnog segmenta debate „Dokaži mi da griješim“, student je prišao mikrofonu kako bi izazvao Kirka zbog epidemije masovnih pucnjava u zemlji.

Kirk je masovne pucnjave okarakterisao kao dio „duhovnog rata“ koji transrodne osobe vode protiv hrišćanstva. To je postao čest argument u kulturnom ratu nakon pucnjave u jednoj katoličkoj školi u Mineapolisu prošlog mjeseca, a Trampovo Ministarstvo pravde čak razmatra zabranu da trans osobe posjeduju oružje.

Izvor: Gage Skidmore, Wikimedia Commons

„Znaš li koliko je trans Amerikanaca počinilo masovne pucnjave u proteklih deset godina?“ upitao je student. Kirk je izmamio aplauz publike ciničnim odbijanjem: „Previše.“

Pitanje je nastavljeno: „Znaš li koliko je uopšte bilo masovnih pucnjava u Americi u posljednjih deset godina?“

„Računajući ili ne računajući nasilje bandi?“ odgovorio je Kirk – neposredno prije nego što ga je pogodio smrtonosni hitac.

Tema oružanog nasilja bila je Kirku dobro poznata, jer je proveo nebrojene sate u svom dnevnom podkastu izlivajući šovinističke i rasističke tirade o temama poput „rodne ideologije“ i „crnačkog nasilja“. U posljednjoj epizodi svog podkasta, objavljenoj dan prije nego što je ubijen, Kirk je čitav segment posvetio „zločinima crnaca nad bijelcima“, tvrdeći da je Džordž Flojd umro od predoziranja i da „nedovoljno njih [crnaca] je uhapšeno“.

Stiv Benon, još jedan vodeći MAGA ideolog, emitovao je svoj dnevni podkast „The War Room“ uživo kada je stigla vijest o pucnjavi. Odmah je zauzeo borbeni ton: „Moramo imati čeličnu odlučnost. Čarli Kirk je žrtva rata. Mi smo u ratu u ovoj zemlji.“

Njegov gost, Džek Posobiec, koji često ljude s ljevice naziva „ne-ljudima“, povukao je paralelu sa Luiđijem Manđionijem, navodnim ubicom jednog UnitedHealth direktora u decembru prošle godine: „Ili dobiješ MAGA ili dobiješ Manđionea. A Manđioni sada uklanjaju MAGA ljude… Ovo je ono što ste uradili našoj zemlji. I ono što dolazi sljedeće je takođe na vama.“

Borbeni poklič za MAGA

U noći pucnjave, iako vlasti još nisu imale identifikovanog osumnjičenog niti motiv, Tramp je iz Ovalne sobe snimio video-obraćanje u kojem je osudio „političko nasilje radikalne ljevice“.

Predsjednik je povezao Kirkovo ubistvo s pokušajem atentata na njega u Batleru u Pensilvaniji prošle godine, kao i s ubistvom Brajana Tompsona. Završio je obećanjem da će pronaći „svakoga ko je doprinio ovom zločinu i drugom političkom nasilju, uključujući organizacije koje ga finansiraju i podržavaju“.

I drugi desničarski akteri odmah su povukli istu liniju. Voditelj Fox News, Džes Voters, rekao je:

„To se dešava. Imate trans napadače, imate nemire u L.A.-u. Oni su u ratu s nama, htjeli mi to prihvatiti ili ne, oni su u ratu s nama. A šta ćemo mi uraditi po tom pitanju? Koliko ćemo političkog nasilja još tolerisati? … Bolesni smo, tužni, bijesni, ali i odlučni, i osvetit ćemo Čarlijevu smrt na način na koji bi Čarli želio da bude osvećena.“

Desničarski autor Met Forni objavio je: „Vrijeme je za potpun obračun s ljevicom. Svaki demokratski političar mora biti uhapšen, a stranka zabranjena.“ Ilon Mask je napisao: „Ljevica je stranka ubistava.“ Endrju Tejt je objavio samo dvije riječi: „Građanski rat.“

Neposredni efekat Kirkovog ubistva je jasan. Ono je ujedinilo američku krajnju desnicu oko njihovog bijesa i učvrstilo osjećaj da su pod opsadom. To je ista poruka u srži propagande koju TPUSA već godinama širi po kampusima: konzervativci su buntovnici koji se bore protiv moćnika, a „ljevica“ – termin kojim se spajaju liberali, mediji, politički establišment pa čak i milijarderi – učiniće sve da ih zaustavi.

Izvor: Tim Kennedy, Wikimedia Commons

Iz perspektive bilo kojeg Kirkovog pristalice na Juta univerzitetu, jučerašnji događaji su nesumnjivo ojačali ovo uvjerenje. Umjesto da oslabi njihovo povjerenje u trampizam, učvrstili su ga u uvjerenju da su dio pravednog pokreta koji se suprotstavlja moćnom i nasilnom neprijatelju.

Kao što je incident u Batleru dao Trampu ogroman zamah pred prošlogodišnje izbore, tako će se i Kirkovo mučeništvo cinično iskoristiti za ujedinjenje desnice. Tramp bi to mogao iskoristiti i da pojača represiju nad svojim političkim protivnicima.

Ali, kako smo mnogo puta objasnili, njegova baza nije homogeni blok koji maršira ka fašističkom preuzimanju vlasti. Naprotiv, to je nestabilan izborni savez osuđen da se raspadne pod udarima dugotrajne kapitalističke krize. Demagogija kulturnog rata može određeno vrijeme držati tu koaliciju na okupu, ali ne može se mjeriti s svakodnevnim udarcima sistema u raspadanju.

Kuda ide MAGA?

Do sada se raspad Trampove koalicije po klasnim linijama odvijao ubrzano, posebno među omladinom. Anketa CBS-a krajem jula otkrila je neto negativni pad Trampovog rejtinga od 54 poena među glasačima mlađim od 30 godina. Od 55% podrške i 45% odbijanja u februaru, sada ga podržava samo 28% — pad od 44 poena — dok 72% ne odobrava.

Pored podjela u MAGA pokretu zbog Trampovih carina, žestoke debate o tome znači li „Amerika na prvom mjestu“ podršku NATO posredničkom ratu u Ukrajini i izraelskom genocidu, te ogorčenja zbog Trampovog zaokreta po pitanju objavljivanja Epstinovih fajlova, odlučujući faktor koji bi mogao razbiti trampizam jeste ekonomija. Inflacija i dug rastu, dok su zahtjevi za naknadu nezaposlenima upravo skočili na najviši nivo u posljednje četiri godine.

U utorak je Zavod za statistiku rada izvijestio da je u protekloj godini stvoreno 911.000 manje radnih mjesta nego što je ranije objavljeno. Ekonomista iz „Inflation Insights“ nazvao je reviziju „gorom od bilo kojeg podatka, preliminarnog ili konačnog, viđenog barem od 2000. godine“.

Ovo se dešava u trenutku kada kriza američkog kapitalizma podriva nesveti međuklasni savez trampizma, a rekordnih 70% stanovništva SAD-a kaže da nema povjerenja u “američki san”. Iako oluja bijesa neće trajati vječno, Kirkovo ubistvo je sve to snažno potisnulo u drugi plan. Umjesto toga, kulturni rat se vratio u prvi plan s obnovljenom snagom. Zato je ovo ubistvo korak unazad, a ne naprijed, u klasnoj borbi.

Komunisti razumiju da se MAGA ne može poraziti liberalnim establišmentom — a još manje putem političkog terora. On se može poraziti samo izgradnjom klasno utemeljene alternative sposobne da se osloni na zdravo klasno nezadovoljstvo koje je Tramp cinično iskoristio i da ga pridobije. To zahtijeva organizovanu snagu s borbenim programom za bolja radna mjesta, veće plate, univerzalno stanovanje, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, te klasno nezavisnim stavom protiv obje partije vladajuće klase. Naš cilj nije da ubijamo ili utišavamo protivnike, već da ih politički razotkrijemo u očima radničke klase, kako bismo izgradili partiju koja predstavlja interese većine.

Vladajuća klasa je kriva za nasilje

Političari obje stranke udružuju se u moralnoj osudi političkog nasilja, koristeći jezik koji je postao mučno predvidljiv. Gotovo svaka važna politička figura objavila je neku varijantu izjave s riječima: „političkom nasilju nema mjesta u našoj zemlji“.

Ipak, svima je jasno da je političko nasilje postalo krajnje uobičajeno. Od prošlog ljeta, bila su dva pokušaja atentata na Trampa, dvije pucnjave na demokratske državne poslanike u Minesoti i bacanje zapaljive bombe na kuću guvernera Pensilvanije.

Izabrani zvaničnici nisu jedini koji su bili mete. Prošlog mjeseca, 30-godišnji muškarac koji se protivio vakcinama protiv kovida otvorio je vatru u sjedištu CDC-a u Atlanti, ubivši jednog policajca. U julu, 27-godišnji muškarac ubio je četiri osobe, uključujući i jednog direktora Blekstouna, u jednoj kancelarijskoj zgradi na Menhetnu. Namjeravao je da gađa i rukovodioce Nacionalne fudbalske lige, smještene u istoj zgradi, kao protest zbog povreda mozga povezanih s fudbalom.

„Nasilje protiv političkih figura nekada je bilo nešto što se dešava u nestabilnim demokratijama daleko odavde“, napisao je Rid Epstin iz New York Times. „Sada je to činjenica života u Americi, poput pucnjava u školama koje su nekada šokirale nacionalnu savjest.“

Sve su to simptomi društva u propadanju, punog ljudi koji nemaju nade ni povjerenja da mogu išta promijeniti kroz „normalne kanale“.

Činjenica je da američki kapitalizam ima dugu istoriju nasilja još od samog početka. Međutim, ako je političko nasilje postalo dio američkog društvenog tkiva, za to je kriva klasa koja vlada ovim sistemom. Nijedan sistem nije nasilniji od kapitalizma, i nijedna vladajuća klasa nema više krvi na rukama od američke vladajuće klase, koja je direktno ili indirektno ubila desetine miliona ljudi širom svijeta, i koja i danas direktno finansira istrebljenje stanovništva Gaze.

Radnička klasa je jedina snaga u istoriji koja ima interes da stavi tačku na političko nasilje — i snagu da to učini. Ali ujedinjenje te klase zahtijeva da podjele kulturnog rata budu zamijenjene jasnim, klasno zasnovanim borbenim programom.

Tekst je objavljen 12. septembra 2025.