Ušli smo u peti mjesec neviđenog gomilanja američke vojske na Karibima s ciljem zastrašivanja Venezuele, a i Kolumbije. Preko 80 ljudi već je ubijeno u kriminalnim napadima na glisere, za koje Washington tvrdi da su narko-trgovci. Ali do sada Trumpov cilj - promjena režima u Venezueli - nije postignut. Što slijedi?
Prvo što treba reći jest da ova kampanja agresije nema nikakve veze s drogom, kao što smo već više puta objasnili. To je dodatno dokazano prošli tjedan kada je Trump odlučio pomilovati bivšeg predsjednika Hondurasa Juana Orlanda Hernandeza, koji je u SAD-u služio 45-godišnju zatvorsku kaznu zbog... trgovine drogom i oružjem!
Neki tvrde da je pravi razlog gomilanja američke vojske protiv Venezuele nafta. To je očito važan faktor. Venezuela ima najveće dokazane rezerve na svijetu, većinom ekstra teške sirove nafte, savršeno pogodne za rafinerije na obali Meksičkog zaljeva i mnogo bliže Americi od bilo kojeg izvora na Bliskom istoku.
U pokušaju da proda vojnu agresiju protiv Venezuele nevoljkoj američkoj javnosti (gdje se dvije trećine protivi tome), članica kongresa Maria Elvira Salazar, jedna od troje „ludih Kubanaca“, inzistirala je na tome da će američke naftne kompanije steći veliko bogatstvo u Venezueli, naglašavajući da je to zemlja koja posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu.
U poremećenom govoru na America Business Forumu, dobitnica Nobelove nagrade, Maria Corina Machado iz Venezuele, govorila je o ogromnim prilikama za američke tvrtke da dođu do „1.7 TRILIJUNA DOLARA nafte, plina, zlata i infrastrukture u Venezueli“, za koju je rekla da će biti predmet „masovnog programa privatizacije“, „uzvodno, nizvodno, u sredini“.
Nijedan od ovih čimbenika ne objašnjava u potpunosti trenutačnu vojnu eskalaciju. New York Times je već izvijestio da je Maduro bio prilično spreman dati američkim tvrtkama pristup nafti i drugim mineralnim resursima u Venezueli. To je bio dio pregovora s američkim izaslanikom Grenellom početkom ove godine. Čak i ako bismo sumnjali u takva izvješća, činjenica je da su američke sankcije Venezueli spriječile američke multinacionalne kompanije u iskorištavanju resursa te karipske zemlje, a ne ograničenja vlade Venezuele.
Ostali u reakcionarnoj kubansko-američkoj zajednici u Miamiju, uključujući samog Marca Rubia, kao i borce Hladnog rata starog kova poput Elliota Abrahamsa, motivirani su slijepom mržnjom prema bilo kojoj vladi koju identificiraju kao 'komunističku' (neovisno je li uistinu takva). Stvorenja poput Stephena Millera misle da će uklanjanje Madura zaustaviti priljev migranata iz Venezuele koji je stvoren ekonomskom krizom koju su ozbiljno pogoršale američke sankcije!
Naravno, nitko pri zdravoj pameti ne misli da ova kampanja vojnog zastrašivanja ima ikakve veze s demokracijom. Američki imperijalizam ne mari za norme buržoaske demokracije. Trump je to zapravo izričito rekao: nećemo ići svijetom namećući 'demokraciju'. Nije da je američki imperijalizam ikada to i učinio, imajte na umu. Ali u prošlosti su koristili 'demokraciju' i 'ljudska prava' kao paravan za golu imperijalističku agresiju. Sada je Trump transparentniji u opisivanju njihovih stvarnih ciljeva: braniti nacionalne interese SAD-a, odnosno interesa američke kapitalističke klase.
Dok su droge, migranti, antikomunizam i nafta neki od razloga zašto Sjedinjene Države žele potpunu kontrolu nad Venezuelom, postoji dublji motiv iza trenutačne vojne eskalacije, motiv koji nadilazi samu Venezuelu.
Podjarmljivanje Latinske Amerike: cilj američke nacionalne sigurnosti
Američki imperijalizam bori se za ponovno preuzimanje kontrole nad zapadnom hemisferom i želi iz nje istisnuti svoje suparnike (Kinu i Rusiju). A Venezuela je zemlja u cijeloj Latinskoj Americi s najbližim političkim vezama s Rusijom i Kinom. Postoji li bolje mjesto za slanje jasnog signala da američki imperijalizam neće tolerirati druge sile u svom dvorištu?
To je sada postalo dio strategije nacionalne sigurnosti američkog imperijalizma i zapisano je u dokumentu Trumpove administracije objavljenom prošli tjedan. Prvi cilj takve strategije opisuje se na sljedeći način:
„Želimo osigurati da zapadna hemisfera ostane razumno stabilna i dovoljno dobro vođena da spriječi i obeshrabri masovne migracije u Sjedinjene Države; želimo hemisferu čije vlade surađuju s nama protiv narkoterorista, kartela i drugih transnacionalnih kriminalnih organizacija; želimo hemisferu koja ostaje slobodna od neprijateljskih stranih prodora ili vlasništva nad ključnom imovinom i koja podržava kritične lance opskrbe; i želimo osigurati naš kontinuirani pristup ključnim strateškim lokacijama.“ [naš naglasak]
To se opisuje kao tvrdnja i provođenje „Trumpovog dodatka“ Monroeovoj doktrini. Drugim riječima, povratak politici diplomacije bojnih brodova temeljenoj na načelu Amerike za američki imperijalizam i nikoga drugog.
„Nakon godina zanemarivanja, Sjedinjene Države ponovno će potvrditi i provesti Monroeovu doktrinu kako bi vratile američku prevlast na zapadnoj hemisferi... Uskratit ćemo konkurentima izvan hemisfere mogućnost postavljanja vojnih snaga ili drugih mogućnosti prijetnje ili posjedovanja ili kontrole strateški vitalnih sredstava na našoj hemisferi.“
U razgovoru s vojnim vođama u Reagan Centru tijekom vikenda, ministar rata Pete Hegseth ponovio je ove ciljeve, dajući im još više prijeteći prizvuk i stavljajući veliki naglasak na 'našoj' u 'našoj hemisferi'. Tko je točno odlučio da je cijeli američki kontinent vlasništvo Sjedinjenih Država, ne znamo, ali ono što je jasno jest da je američki imperijalizam odlučio da je u njegovom „nacionalnom sigurnosnom interesu“ da to tako bude. I spreman je mobilizirati vojna sredstva kako bi to ostvario. Kako Trumpov dokument o nacionalnoj sigurnosnoj strategiji dalje objašnjava:
„Sjedinjene Države moraju preispitati svoju vojnu prisutnost na zapadnoj hemisferi... Prilagodbu naše globalne vojne prisutnosti kako bi se riješile hitne prijetnje na našoj hemisferi, posebno misija identificiranih u ovoj strategiji... Ciljano raspoređivanje snaga za osiguranje granice i poraz kartela, uključujući, gdje je to potrebno, upotrebu smrtonosne sile kako bi se zamijenila neuspješna strategija isključivo provođenja zakona iz posljednjih nekoliko desetljeća.“
Moramo shvatiti tekuće agresivno gomilanje američke vojne sile u Karipskom moru, ne samo kao prolazni hir Trumpove administracije, već kao dio nove strategije američkog imperijalizma za ponovno uspostavljanje dominacije nad cijelim kontinentom. To je zapisano, crno na bijelo u Trumpovom dokumentu o nacionalnoj sigurnosnoj strategiji:
„Konkurenti izvan hemisfere napravili su velike prodore u našu hemisferu, kako bi nas ekonomski oštetili u sadašnjosti, tako i na načine koji bi nam mogli strateški naštetiti u budućnosti. Dopuštanje ovih upada bez ozbiljnog otpora još je jedna velika američka strateška pogreška posljednjih desetljeća. Sjedinjene Države moraju biti nadmoćne na zapadnoj hemisferi kao preduvjet naše sigurnosti i prosperiteta - preduvjet koji nam omogućuje da se s povjerenjem nametnemo gdje i kada nam je to potrebno u regiji.“ [naš naglasak]
Cilj politike američkog imperijalizma stoga je vratiti Venezuelu pod kontrolu, kao dio šireg projekta usmjerenog na cijeli kontinent i koji uključuje mjere poduzete protiv Paname, Kolumbije, Brazila, miješanje u Hondurasu, financijsku pomoć Argentini, itd.
Kako se suočiti s američkim imperijalizmom?
Zbog toga moramo reći da je stav koji je kolumbijski predsjednik Petro zauzeo posljednjih nekoliko dana pogreška. Iako se mjesecima suprotstavljao američkom imperijalističkom zastrašivanju, u poruci od 6. prosinca u kojoj je ispravno odbacio američku invaziju na Venezuelu, ponudio je kao alternativu krvoproliću: „u Venezueli mora postojati prijelazna vlada, s kojom će se složiti narod Venezuele.“ Činilo se da implicira da bi, kako bi se spriječila američka vojna invazija... Venezuela morala popustiti američkim zahtjevima.
To bi bila kobna pogreška. Svaki ustupak američkom imperijalizmu s pravom bi se smatrao znakom slabosti i ohrabrio bi Washington da zahtijeva više. Ako se u Venezueli uspostavi „prijelazna vlada“, SAD će zahtijevati uklanjanje Petra u Kolumbiji, rušenje Kubanske revolucije itd.
Jedini učinkovit način suočavanja s američkim imperijalizmom jest masovna mobilizacija radnika i seljaka u cijeloj regiji: radni ljudi regije moraju uzeti stvari u svoje ruke, prognati interese stranih multinacionalnih kompanija, oduzeti njihovu imovinu, odbaciti vanjski dug i pripremiti se za odbijanje američke vojne intervencije, s oružjem u ruci ako je potrebno.
Trumpove opcije
Čini se da je Trumpov odabrani politički 'alat' prisila Madura na poslušnost. Prisiliti ga na ostavku pod prijetnjom ogromne vojne nadmoći. Vidjeli smo izvješća o razgovorima koji uključuju davanje predsjedniku Venezuele sigurni prolaz i imunitet. Katar, Rusija i Turska spomenuti su kao moguća odredišta. Ove izvještaje u kapitalističkim medijima treba uzeti sa zrnom soli pošto bi mogli biti samo dio istog psihološkog rata koji SAD vodi.
Neki kapitalistički mediji predložili su da Maduro predstavi dvogodišnji prijelazni rok, nakon kojeg bi potpredsjednica Delcy Rodríguez preuzela vlast i organizirala nove izbore. To je Trump očito odbio. Opet, to može, a i ne mora biti istina. Međutim, značajno je da je u analitičkom članku u New York Timesu od 5. prosinca pod naslovom „Trump želi da vođa Venezuele ode. Evo tko bi ga mogao zamijeniti“, raspravljajući o mogućim Madurovim nasljednicima, Delcy Rodríguez bila opisana sjajnim riječima:
„Umjerena: Delcy Rodríguez, potpredsjednica" bio je podnaslov. I ovako ju je Times predstavio: „Relativno umjerena, gđa Rodríguez je arhitektica tržišno prihvatljive reforme koja je stabilizirala gospodarstvo Venezuele nakon dugotrajnog kolapsa. Njena privatizacija državne imovine i konzervativna fiskalna politika... Djelomično obrazovana u Francuskoj, gđa Rodríguez je njegovala veze s ekonomskim elitama Venezuele te sa stranim investitorima i diplomatima, predstavljajući se kao kozmopolitska tehnokratkinja u militarističkoj vladi kojom dominiraju muškarci.“ [naš naglasak]
Eto ga. Savršeno se uklapa u američki imperijalizam i interese američkih multinacionalnih kompanija! To, usput rečeno, potvrđuje ono što već neko vrijeme govorimo: Madurova vlada je čista suprotnost Chavezovoj Bolivarskojrevoluciji. I dalje, SAD ga želi ukloniti. Zašto? Da bi od njega napravile primjer. Kao jasan pokazatelj drugim latinoameričkim zemljama da Sjedinjene Države misle ozbiljno i neće dopustiti režim koji se ne pokorava.
Ali, do sada, Trumpova taktika nije uspjela. Povećao je vojni pritisak, sve do praktičke zračne i pomorske blokade: avioni su upozoreni da ne ulaze u zračni prostor Venezuele, dok je ruskim tankerima s naftom onemogućen dolazak do njezinih obala. Oko 20 posto cijele američke mornarice raspoređeno je u Karipskom moru. Redovito se provode provokativni preleti borbenih zrakoplova i bombardera, stalne prijetnje i rokovi…
Ali sve se to zatim kombinira s telefonskim pozivom, koji izvori opisuju kao „srdačan“ i „lišen ultimatuma“. Trump jednog dana proglašava zračni prostor Venezuele zatvorenim, da bi idućeg dana SAD od Venezuele tražile da primi daljnje letove za deportaciju migranata.
Budući da Maduro nije popustio pred zastrašivanjem – a zašto bi i trebao! – Trumpove mogućnosti postaju sve ograničenije. Ili eskalirati, a to znači neku vrstu vojne akcije – udare unutar Venezuele, operaciju specijalnih operacija za zarobljavanje Madura – ili se povući. Prva opcija može vrlo brzo postati neuredna i nema jamstva brzih rezultata. Druga će podrazumijevati masivan gubitak ugleda za Trumpa i američki imperijalizam u vrijeme kada pokušava projicirati dominaciju i odvratiti suparnike snagom.
Ubijanje nasukanih preživjelih na moru i licemjerje demokrata
Kod kuće, kampanja je izložena sve većim kritikama, s optužbama da je ministar rata Pete Hegseth dao naredbu „ubijte ih sve“ što je dovelo do toga da su dva preživjela iz prvog napada na gliser u rujnu ubijena dvostrukim udarom. I Trump i Hegseth brzo su odbacili svaku odgovornost za tu odluku, optuživši admirala Bradleyja za to. Ubijanje nasukanih preživjelih na moru protivno je američkom vojnom zakoniku i moglo bi imati pravne posljedice koje žele izbjeći.
Detalji operacije koji proizlaze iz videa prikazanog američkim predstavnicima zaista su uznemirujući:
„Imali smo video od 48 minuta koji prikazuje dvojicu muškaraca kako vise sa strane broda. Bilo je dovoljno vremena za jasnu i trezvenu analizu“, rekao je američki parlamentarni zastupnik Adam Smith za CNN u četvrtak. „Imali ste dvoje brodolomaca na vrhu malog dijela potopljenog broda koji je ostao. Nisu nikome signalizirali. I ideja da će se ovo dvoje moći vratiti u borbu - čak i ako prihvatite sve upitne pravne premise oko ove misije, oko ovih napada - još uvijek je vrlo teško zamisliti kako bi se ovo dvoje vratilo u bilo kakvu borbu u takvom stanju.“
Koliko god ovo bilo odbojno, odvratno je vidjeti demokratske političare kako se fokusiraju na ovo legalističko pitanje i koriste ga kao štap za udaranje Hegsetha i Trumpa, kada se oni, duboko u sebi, slažu s ciljem promjene režima u Venezueli, što je jednako ilegalno.
Licemjerje demokrata ne poznaje granice. Nisu ni trepnuli kada je Biden branio Netanyahuove genocidne akcije u Gazi. Izvršna naredba koju je potpisao Obama kojom se Venezuela proglašava „ozbiljnom i izvanrednom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti SAD-a“ dovela je do sankcija i podupire cijelu dvostranačku agresivnu kampanju na suverenu državu.
Ne smijemo zaboraviti da je Clinton odobrio zračne napade na zgradu srpske televizijske postaje u Beogradu 1999. godine, ubivši 16 novinara i tehničara. Clinton je izveo raketni napad na farmaceutsku tvornicu al-Shifa u Sudanu. Obama je izveo napad dronom na svadbenu zabavu u Jemenu 2013. godine. Zločini američkog imperijalizma su dvostranački.
Ovo nije, kako mediji ponekad vole predstavljati, „sukob između SAD-a i Venezuele“ ili „sukob između Madura i Trumpa“. Ne. Ovo je eskalirajuća kampanja američke imperijalističke agresije protiv suverene države. Najmoćnija i najreakcionarnija imperijalistička sila na svijetu pokušava slomiti latinoameričku naciju i pokoriti je. Bez obzira na to što netko misli o Madurovoj vladi, a mi nismo njezini pristaše, postoji samo jedan stav koji možemo zauzeti kao revolucionarni komunisti: ruke dalje od Venezuele, ruke dalje od Kolumbije, van iz Latinske Amerike, dolje s američkim imperijalizmom!
Pobjeda američkog imperijalizma bila bi korak unatrag za mase u cijeloj regiji i šire. Poraz američkog imperijalizma u ovom sukobu bio bi pobjeda za radnike i seljake diljem kontinenta.
Tekst je objavljen 08. prosinca 2025.
