Više od 100.000 ljudi ispunilo je ulice bugarske prijestolnice u masovnim demonstracijama koje su predvodili mladi protiv trulog, mafijaškog režima. Dok su prosvjedi u početku potaknuti nacrtom budžeta za 2026. godinu – koji je vlada brzo povukla 2. prosinca – prosvjedi nisu prestali. Umjesto toga, dobili su na zamahu i prisilili vladu na ostavku samo devet dana kasnije!

Predstavljajući jedan od najvećih valova prosvjeda u povijesti zemlje, inspirirajuće mobilizacije podržali su diljem zemlje studenti, radnici javnog sektora, te su se čak povezali s tekućom borbom zdravstvenih radnika za veće plaće. Nedavna anketa pokazala je da preko 70% Bugara podržava prosvjede.

U ovim prosvjedima bez presedana vidimo tračak onoga kako prava demokracija izgleda. Ona se ne temelji na parlamentarnoj igri 'glavom bez glave', već na metodama masovne borbe i na mobilizaciji radničke većine društva i mladih. Bugarska mladež crpi inspiraciju iz prosvjeda Generacije Z ove jeseni, s mnogim transparentima na kojima piše 'naljutili ste krivu generaciju', 'Gen Z protiv korupcije' i 'Gen Z dolazi'.

Važno je napomenuti da ovaj sloj društva nema sjećanja na kolaps staljinizma 1990-ih. Sve što su vidjeli je da je kapitalizam u Bugarskoj prevara. Dubina bijesa mladih i njihovo nepovjerenje prema establišmentu sada su u potpunosti razotkriveni.

Truli sustav

Nacrt budžeta za 2026. bio je pokušaj povećanja poreza za financiranje javne potrošnje – drugim riječima, djelomično da se iz malih poduzeća istisne veći prihod, ali uglavnom da se radnička klasa i mladi natjeraju da plate društvenu i ekonomsku krizu bugarskog kapitalizma. To dolazi s usvajanjem eura u Bugarskoj od 1. siječnja, što će već dodatno napumpati cijene.

Rašireno je shvaćanje da su gospodarstvo dugo pljačkali parazitski oligarsi, pri čemu su mladi na nedavnim prosvjedima također držali transparente s natpisom 'Bugarska ne pripada svinjama'. 24-godišnja trgovinska radnica rekla je novinarima da se pridružila prosvjedima jer je raširena korupcija postala "nepodnošljiva". Budžet za 2026. pogoršao bi uvjete za radnike i mlade koje bi teško pogodili porasti poreza, i bilo je očito da je budžet namješten kako bi se napunili džepovi velikih kapitalista, na štetu radnika i malih poduzeća.

Bugarska je već jedna od najsiromašnijih i najkorumpiranijih zemalja Europe. Bijes koji osjećaju mase ide dublje od pukog protivljenja trenutačnom kabinetu; oni vide sistemske probleme u samom DNK cjelokupnog establišmenta.

Sada, suočena sa svojim potencijalno osmim općim izborima u četiri godine, ostavka ove vlade nije ništa drugo do mijenjanje karata u nefunkcionalnom špilu. Nijedna vlada nije bila u stanju riješiti temeljne probleme s kojima se društvo suočava i bila je jednako korumpirana kao i prethodna. Stoga sada, još jednom, vidimo početak previše poznatog ciklusa postavljanja neizabrane tehničke vlade stručnjaka, praćen novim izborima, i neuspjehom establišmenta da formira stabilnu vladajuću većinu. To će po svoj prilici dovesti do konačnog kolapsa nove vlade putem izglasavanja nepovjerenja, kao što je bio slučaj mnogo puta posljednjih godina.

Vladini manevri

Neposredno prije kolapsa vlade, ona je izradila 'revidirani' budžet za 2026. – koji su, skandalozno, podržali sindikati.

Kao što se i moglo očekivati, on se nije bitno razlikovao od poraženog budžeta i predstavljao je ciničan manevar vlade koja je suočena s eskalirajućim prosvjedima da kupi vrijeme. Umjesto da ima za cilj podići životni standard, on je nastojao poslušno ispuniti zahtjeve za pridruživanje eurozoni diktirane kapitalističkim i imperijalističkim interesima EU. To je značilo povećanje državnog duga vezanog uz ulazak u eurozonu, rekordnu vojnu potrošnju u skladu s ciljevima NATO-a, i pripremu za štednju koja prisiljava radnike da snose troškove dužničke krize u kojoj je cijela EU utonula, sve štiteći veliki kapital i oligarhe.

Najveća stavka potrošnje trebali su biti vojni izdaci. Izdaci za obranu trebali su porasti na 2,7 milijardi eura, što bi potisnulo bugarsku vojnu potrošnju na 2,25% BDP-a, u skladu sa zahtjevima NATO-a. Vladajuća klasa bit će pod pritiskom da dalje povećava vojnu potrošnju u nadolazećim godinama, s NATO-vim ciljem od 5% BDP-a unutar desetljeća. Sve će to biti na štetu socijalne potrošnje.

Iako je u budžetu za 2026. bila koncesija za povećanje plaća u javnom sektoru za 10%, to je došlo na račun smanjenja drugdje, poput smanjenja financiranja zdravstvenih radnika za 75%, što je dodalo goriva vatri protestnog pokreta.

Odlazeća vlada sada je najavila da će hitni 'produžni budžet' osigurati da se 'kritične državne funkcije' nastave bez poremećaja do izbora.

Sudeći po njihovom pristupu 'revidiranom' budžetu, 'produžni budžet' neće ništa više ponudit radnicima i mladima koji vode prosvjede. Protestni pokret mora biti naoružan perspektivom da će, bez daljnje eskalacije i proširenja pokreta na nove slojeve radničke klase – klase koja ima moć paralizirati funkcioniranje društva kako bi iznudila ustupke od kapitalista – vladajuća klasa ponovno uzeti kontrolu nad situacijom i progurati budžet na ovaj ili onaj način.

Sljedeći masovni prosvjed planiran je za ovaj tjedan – ovaj put protiv ulaska Bugarske u eurozonu, što više od polovice Bugara ne podržava, osjećajući da to nije u njihovom interesu.

Bugarski kapitalizam je u krizi i ne može pronaći stabilnu vladu koja će ga predstavljati. Svaka nova vlada nastoji poboljšati ekonomsku situaciju namećući štednju, ali to ne može učiniti bez izazivanja otpora. To je problem u cijeloj EU, od jezgrenih zemalja poput Francuske, do perifernih ekonomija, gdje se udarci najoštrije osjećaju. S dubljom integracijom u eurozonu, daleko od toga da se nađe u utočištu demokracije i stabilnosti, Bugarska će biti dalje uvučena u ovu opću krizu europskog kapitalizma.

Ozbiljna politička kriza

Široko omraženi režim, kojim dominiraju korumpirane figure Borissova (bivši dugogodišnji premijer mafijaškog stila) i Peevskog (medijski mogul povezan sa strankom DPS, trenutačno pod sankcijama prema američkim i britanskim Magnitsky aktima), na vlasti je većim dijelom razdoblja od 2009. – obuhvaćajući cjelokupni politički život mlađeg sloja prosvjednika.

Borissovoj stranci se više puta suprotstavljalo, ponajviše u prošlom valu prosvjeda prije pet godina. Taj je pokret doveo do niza takozvanih 'prosvjednih partija’ koje se bitno nisu razlikovale od ostatka establišmenta – uključujući 'Nastavljamo promjenu - Demokratska Bugarska' (PP-DB), koji su trenutačno vodeća oporba.

PP-DB se oportunistički postavila na čelo protestnog pokreta. Pod ultra licemjernim barjakom 'antikorupcije', služili su mobiliziranju prvenstveno pristaša srednje klase protiv povećanja poreza na dividende i doprinosa za socijalno osiguranje predloženih u budžetu. Uz pomoć medija, ove su mjere čak predstavljene kao 'socijalne' ili 'ljevičarske' i kao uzrok ekonomske nestabilnosti i inflacije koja će pratiti usvajanje eura.

Dok su kratko bili dio vladajuće koalicije 2023.-24. (s Borissovom strankom, GERB!), PP-DB je koristio sigurnosne službe kao oružje protiv svojih protivnika, na potpuno isti način na koji to rade Peevski i ostali poput njega. Sada su i sami upleteni u korupcijske skandale: gdje god su uspjeli istisnuti Borissove korupcijske mreže, jednostavno su postavili svoje ljude!

Izvor: Houses of the Oireachtas, Wikimedia Commons

To izravno proizlazi iz njihove klasne osnove i društvenog gledišta. Za razliku od GERB-a i DPS-a, koji funkcioniraju prvenstveno kao poslovni strojevi mafijaškog stila ukorijenjeni u patronaži i oligarhijskoj kontroli, PP-DB izražava ideologiju i interese urbane liberalne buržoazije, odnosno više srednje klase, upravljačkih slojeva i mreža nevladinih organizacija.

Njihovu politiku oblikuje neprijateljstvo prema radničkim organizacijama i tehnokratsko uvjerenje da društvom trebaju upravljati 'stručnjaci', školovani na Harvardu i Wall Streetu, protiv većine.

Iako se predstavljaju kao 'moderni liberali', u stvarnosti su ideološki kruti desničari, čvrsti pristaše EU i NATO-a, koji u praksi djeluju agresivno protiv radnika i siromašnih. Prije samo nekoliko mjeseci, njihova baza podrške mobilizirala je ljude u Sofiji protiv radnika javnog prijevoza, čak organizirajući prosvjed pod sloganom "Ne prioritetu niskokvalificiranog rada nad znanjem", gdje su zahtijevali da 'niskokvalificirani' prometni radnici ne smiju biti plaćeni više od liječnika i drugih profesionalaca!

Dok PP-DB ima za cilj prisiliti nove izbore i uskočiti kao oni koji su 'dovoljno kompetentni' da vladaju Bugarskom kroz usvajanje eura, protestni pokret se razvio izvan njihovog ograničenog programa, uključujući i protiv ulaska Bugarske u eurozonu. To pokazuje da će se PP-DB teško boriti da stekne veliku kontrolu nad raspoloženjem radnika i mladih.

Zadatak komunista nije podržati jedno krilo vladajuće klase ili polagati nade u 'prosvjedne partije’, već izgraditi neovisnu, organiziranu i politički svjesnu snagu radničke klase.

Samo takva organizacija, naoružana jasnim socijalističkim programom, može pretvoriti spontani bijes u trajnu borbu koja može izazvati cijeli sustav koji je uopće proizveo ovaj budžet i korupciju.