Od 28. ožujka do 2. travnja, tisuće kineskih radnika štrajkalo je u dvije tvornice elektronike u vlasništvu BYD-a, diva na Fortune Global 500 listi i najvećeg svjetskog proizvođača električnih vozila.

Štrajkovi su još jednom razotkrili ulogu kineske „Komunističke“ partije u održavanju super-eksploatacije radnika od strane kineske buržoazije. Također su pružili uvid u novu fazu klasne borbe u koju Kina ulazi.

Izvor: yesterdayprotests

Napadi na radnike izazvali štrajk

Tvornice u kojima su se dogodili štrajkovi preuzeo je BYD u rujnu 2023, a prethodno su pripadale američkoj multinacionalnoj kompaniji Jabil. Od tada, unatoč ranijem obećanju da će zadržati istu razinu plaća i beneficija, BYD je pokrenuo višestruke napade na radnike, smanjujući im prihode i degradirajući radnike po volji.

Dana 28. ožujka, nakon što je BYD pokrenuo novu ofenzivu i smanjio radnicima plaće na temelju učinka (uključujući plan smanjenja radničke „rođendanske naknade“ od 30 jena/4.1 dolara), više od tisuću radnika štrajkalo je i prosvjedovalo u tvornici BYD-a u Wuxiju u Jiangsu-u. Dana 31. ožujka, radnici BYD-a štrajkali su i u Chengduu, u Sichuanu, zahtijevajući da tvrtka otkrije gdje se nalazi paket odštete od 100 milijuna jena (13.75 milijuna dolara) koji je Jabil ostavio radnicima koji nisu htjeli nastaviti raditi za BYD.

Zapravo, radnici u tvornici Wuxi već su štrajkali u travnju 2024. protiv obveznog 40-satnog radnog tjedna koji je uveo BYD, iako to nije bilo uspješno.

U Kini su farsične minimalne plaće koje je postavio režim daleko ispod razina potrebnih za bilo kakav razuman život. Primjerice, mjesečna minimalna plaća u Šangaju – najviša u Kini – iznosila je samo 2690 jena (370 dolara) u 2024. godini, što je djelić procijenjene plaće potrebne za dostojanstven život od 5132 jena (707 dolara). Stoga se radnici uvelike oslanjaju na prekovremeni rad kako bi jedva spojili kraj s krajem.

„Zabrana prekovremenog rada“ tvrtke BYD, kao i njezin potez zabrane radnicima da rade dodatne poslove, zapravo je bio pokušaj otpuštanja radnika bez otpremnine usred ogromne prekomjerne proizvodnje. Bez prekovremenog rada koji bi nadopunio njihove prihode, radnicima ostaje neodrživa mjesečna plaća između 3000 i 4000 jena (413 i 550 dolara) ili čak i manje, prisiljavajući ih da „dobrovoljno“ daju otkaz.

Država suzbija radničku borbenost

Nakon takvih neprestanih napada i uvreda, nije iznenađujuće da je nova ofenziva BYD-a protiv radnika izazvala žestoku borbu. Zanimljivo je primijetiti da su štrajkovi izbili gotovo istovremeno, s tek kratkim razmakom, što ukazuje na moguću komunikaciju ili čak koordinirano djelovanje između radnika u ovim gradovima udaljenima više od 1000 kilometara.

Još jedna važna značajka štrajkova bio je borbeni duh i oštroumnost radnika u štrajku. U Chengduu su radnici ispravno odbili zahtjev tvrtke da pošalju 10 delegata na pregovore - koji bi mogli biti ili potkupljeni ili, vjerojatnije, podvrgnuti policijskim odmazdama - ili da pregovaraju u malim grupama iza zatvorenih vrata, inzistirajući umjesto toga na javnom i masovnom suočavanju s BYD-om. Nadalje, kada je predstavnik uprave pokušao zastrašiti okupljene radnike vičući preko megafona, odmah je ušutkan glasnim prosvjedima i podrugivanjem radnika: „Što je s tobom?“ „Prestani nam propovijedati s visoka!“ Jedan od njih je čak u šali upitao: „Jesi li radnik (dagongren) ili ne?“

Režim KPK-a u potpunosti je uvidio opasnost ovog masovnog izljeva klasne svijesti i radničke borbenosti u vodećoj tvrtki kineskog kapitalizma. Štrajkove je od samog početka obilježila jaka policijska prisutnost. U Wuxiju se činilo da zastrašivanje, u kombinaciji s „godišnjim odmorom“ koji je najavio BYD, djeluje, a štrajk je prestao djelovati nakon 29. ožujka.

Međutim, u Chengduu, nakon što su BYD-ove obmane i prijetnje propale, štrajk je nasilno prekinula policija, pa čak i specijalne jedinice koje su raspoređene kako bi zauzele tvornicu i uhitile radnike 2. travnja. Broj uhićenih je nepoznat, ali korišten je barem jedan policijski autobus, vjerojatno za prijevoz pritvorenih radnika.

Klasna borba pred nama

Iako su radnici BYD-a privremeno poraženi, povijest će ovo upamtiti. Iskustvo štrajka – solidarnost radnika, dvoličnost tvrtke i brutalnost režima – ostavit će trajan trag na svijesti tisuća radnika koji su štrajkali, kao i onima mnoštvu radnika i mladih koji su pomno pratili događaje.

Ne samo da su BYD i režim pokazali svoje istinske klasne interese koji su suprotni interesima radnika, već je i vodstvo državnog 'sindikata', ACFTU-a, (opet!) potpuno razotkriveno kao agenti i poslušnici šefova. Radnici su prepoznali i ismijali lokalnog predsjednika ACFTU-a, koji je doslovno stajao rame uz rame s agentima BYD-a, pokušavajući smiriti radnike u ime potonjih.

Slično tome, kada je BYD pokušao zbuniti radnike pokretanjem pitanja navodne „konferencije predstavnika zaposlenika“ 2024. godine, radnici su odgovorili: „Koga predstavljaju?“ „Tko su bili 'predstavnici zaposlenika'?“ itd.

Mnogi radnici su sigurno shvatili potrebu za istinskim sindikatima i drugim radničkim borbenim organizacijama. S obzirom na to da su takve organizacije prijetnja za režim KPK i kineski kapitalizam, to će prisiliti najnaprednije elemente da izvuku revolucionarne zaključke - ako to već nisu učinili.

U stvarnosti, inspirativni štrajkovi BYD-a bili su samo nagovještaj klasnih borbi koje su pred nama. Sve gora kriza prekomjerne proizvodnje u Kini gura radnike različitih lokacija i sektora na borbu, bili oni toga svjesni ili ne.

Uzmimo Foxconn kao primjer. Od 2024. godine održana su najmanje četiri štrajka protiv rezova, proizvoljnih prijenosa financija i drugih napada. Dva najnovija izbila su unutar tjedan dana: u Taiyuanu, Shanxi (26. ožujka 2025.) i u Zhengzhouu, Henan (1. travnja 2025.), gdje su se radnici ranije nasilno sukobili s policijom tijekom prosvjeda protiv lockdowna 2022. godine.

Radnici BYD-a i Foxconna kreću se u pravom smjeru. Radnici se mogu učinkovito sukobiti sa divovskim kapitalističkim monopolima jedino kroz masovne, ujedinjene borbe, kojima će stvoriti jedinstvo i pružiti osnovu za još šire borbe protiv režima i kapitalizma. Nedavna pobjeda stotina vozača kamiona iz Chongqinga, koji su uspješno prosvjedovali protiv nove vladine politike kojom se dvjema tvrtkama daje monopol nad odvozom građevinskog otpada, dala nam je uvid u potencijal takvih borbi.

Kako se trgovinski rat između SAD-a i Kine nastavlja i kontradikcije prekomjerne proizvodnje se pojačavaju, kineski kapitalizam ulazi u turbulentne vode. Pritisak na kapitaliste da troškove trgovinskog rata prebace na ramena radničke klase je velik. Čak i ako tvrtke održe razinu proizvodnje i preusmjere svoj izvoz na domaća ili druga strana tržišta osim SAD-a, vjerojatno će doći do smanjenja cijena, a time i plaća, što će dodatno oslabiti već nisku kupovnu moć radnika. To će izazvati militantne protuudarce.

Prije 100 godina, rastuća kineska radnička klasa predvodila je herojski revolucionarni uspon i izgradila moćne sindikate, pa čak i sovjete u roku od nekoliko godina, mjeseci ili tjedana. Razdoblje intenziviranja klasne borbe koje je pred nama vjerojatno će biti dulje, s više uspona i padova. Ipak, kineska radnička klasa, sada najveća na svijetu, morat će oživjeti svoje revolucionarno nasljeđe i ispuniti svoju klasnu dužnost u nadolazećoj svjetskoj socijalističkoj revoluciji.

Tekst je objavljen 16. svibnja 2025.