Nemiri se šire europskim selima, od Poljske do Španjolske, Njemačke, Švicarske, Rumunjske, Francuske i Grčke. Poljoprivrednici su u pokretu i ne zaziru od korištenja najborbenijih metoda – u oštroj suprotnosti s 'cijenjenim' metodama na koje smo navikli od strane sindikalnog vodstva. Oni dobivaju koncesije i miljuni radnika to primjećuju.
Juče, 2. juna 2024. su se održali lokalni izbori u većini gradova u Srbiji. Atmosfera je već u startu bila naelektrisana, jer su prošli izbori u Beogradu ostali poznati po snimcima ljudi iz Republike Srpske koji traže instrukcije gde da se upute u Štark areni, dok je ostatku populacije njoj pristup bio zabranjen, zbog toga što se, prema navodima stražara, u njoj zapravo snimao film - usred izbora! Prema navodima Crte, brojni građani su bili prijavljeni na beogradskim adresama, kako bi mogli glasati na lokalnim izborima. Uprkos tome, Srpska napredna stranka nije uspela da formira skupštinu u Beogradu, i lokalni izbori su ponovljeni sada.
Ispred Ministarstva kulture Republike Makedonije u Skoplju 19. aprila 2024. godine održan je protest kulturnih radnika zbog kašnjenja plata za mesec mart. Radnici u kulturi izrazili su svoj revolt organizujući se preko Saveza kulture Republike Makedonije. Naime, SKRM kao sindikat radnika u kulturi nastao je iz neophodne potrebe sindikalnog organizovanja kulturnih radnika, u uslovima kada je Sindikat Obrazovanja, nauke i kulture (SONK), u čijem okviru su bili kulturni radnici, bio potpuno bez sluha kad su u pitanju njihovi zahtevi. Nemoć SONK-a organizovala je kulturne radnike u novi sindikat - SKRM, u kome su radnici videli nadu za demokratičniju organizaciju. Radnici u kulturi izneli su svoje zahteve, koji su bili krunisani usvajanjem Kolektivnog ugovora o kulturi. S obzirom na to da su kulturni radnici bili među radnicima javnog sektora sa najnižim primanjima, (iako je veliki deo njih visokoobrazovan i kvalifikovan), jedan od zahteva je bio unošenje člana 65. u Kolektivnom ugovoru o kulturi, što u suštini znači progresivno povećanje plata kulturnih radnika čiji je rast vezan za rast minimalne zarade na nivou države.
13. svibnja, više od 500.000 ljudi okupilo se u Muzaffarabadu, glavnom gradu pakistanski kontroliranog, tzv. 'Slobodnog' (Azad) Kašmira, kako bi tražili jeftiniju električnu energiju i pšenično brašno. Vladajuća klasa 'Slobodnog' Kašmira i Pakistana, unatoč brutalnom napadu na prosvjednike ranije, sada je djelomično prihvatila zahtjeve radnih masa. Ovo je velika pobjeda radnog naroda u ovom dijelu Kašmira, gdje ljudi već više od godinu dana prosvjeduju za ove zahtjeve. Ova pobjeda potresla je do temelja vladajuću klasu.
Prosvjedi protiv izraelskog genocidnog napada na Gazu kojeg podupire Amerika eskaliraju u kampusima diljem zemlje. Dana 17. travnja, studenti na Sveučilištu Columbia u New Yorku postavili su ''Kamp solidarnosti s Gazom'', zahtijevajući da se sveučilište odrekne ulaganja u Izrael i poduzeća koja profitiraju od pokolja. Prosvjed se poklopio s pojavljivanjem predsjednice Sveučilišta Columbia Minouche Shafik na saslušanju u Kongresu čiji je cilj bio klevetanje pokreta solidarnosti s Palestinom kao antisemitskog.
