Marksistička organizacija Crveni i portal Klasna borba podržavaju protest radnika Fabrike akumulatora Sombor
- Detalji
- Kategorija: Štrajkovi
- Objavljeno subota, 08 jun 2013 20:12
SOMBOR Radnici somborskog ogranka Koncerna FARMAKOM MB ŠABAC, Fabrike akumulatora a.d. Sombor, ponovo su u štrajku, od 11. maja. Od ponedeljka, 3. juna, četvorica radnika su se odlučili i na štrajk glađu, da bi im se dva dana posle priključila još dvojica. Obećanja vlasnika firme, Miroslava Bogićevića, zbog kojih su pristali da obustave svoj prethodni štrajk, od 3. do 17. aprila, pokazala su se kao laži. Dotični gazda im je obećao isplatu dve zaostale plate (od tri bez putnih troškova i ostalih dugovanja!) i „dogovor“ o ostalom novcu, a od svega toga dao im je samo „jednokratnu pomoć“ u vidu jogurta i po 5 hiljadarki, a potom i pola januarske plate (u maju!). Zaista ne čudi da čovek koji misli da radnik s porodicom može da živi od od pola januarske plate u maju i junu, verovatno misli i da su njegovi radnici ujedno i njegovi robovi, pa će valjda, samo ako ih navikne, raditi za hranu i to samo za belančevine iz neprodatih mlečnih proizvoda.
Prema najnovijim informacijama koje smo dobili u razgovoru sa radničkim predstavnicima, ispred fabričkog kruga, gazda Bogićević im nudi drugu polovinu januarske plate, ukoliko počnu da rade odmah, a potom još pola nakon svakih 8 dana rada, odnosno da im za mesec dana isplati jednu i po platu koju duguje. Jasno je da to u praksi znači da od radnika traži još mesec dana besplatnog rada, kako bi im isplatio samo deo onoga što su već zaradili. Pod takvim uslovima, Bogićević bi im i dalje dugovao plate za tri meseca, što je za pola mesečne plate više od onoga što radnici sada traže da im se isplati.
Štrajk se od početka nalazi u medijskoj blokadi. Čak i mediji koji su bili prisutni (sa izuzetkom „Večernjih Novosti“ i redakcije sajta „SOinfo“) i koji su snimali štrajk, kasnije nisu objavili materijal.
Subotu, 28. lipnja, obilježio je novi pokušaj masa da nametnu rješenje svog osmomjesečnog sukoba s predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Masovne demonstracije od 150.000 ljudi zahvatile su Beograd. Uzvici poput „Uhapsite Vučića!“ odjekivali su ulicama i trgovima. Zahtjevi za prijevremene izbore također su snažno izneseni. Borba se neprestano odvija od urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu 1. studenog, u kojem je poginulo 16 ljudi, a koji je razotkrio sistemsku nesposobnost i korupciju režima.
Do vidovdanskog protesta 28. juna, zvanični stav studenata bio je da se na nasilje režima i njegovih batinaša treba odgovarati suzdržano i dostojanstveno. Kada su članovi SNS izašli iz stranačkih kancelarija i slomili studentkinji vilicu u noći između 27. i 28. januara (i koje je Vučić u međuvremenu pomilovao za to delo), studenti su odgovorili stvaranjem obruča redara oko kancelarije SNS ispred koje se to desilo, kako bi predupredili eskalaciju nasilja.
U Prijedoru su, 22, 29. marta i 5. aprila održani protesti protiv rudnika lignita u selima Bukova Kosa i Bistrica. Preduzeće “Drvo-Export” d.o.o. iz Teslića, prije godinu dana, započelo je rudarenje bez potrebnih dozvola i uprkos upozorenjima stručnjaka i lokalnih mještana o potencijalnim opasnostima.