Svjedoci smo ogromnom porastu borbi žena i mobilizaciji u odbrani ravnopravnosti polova u proteklih nekoliko godina. Svakog 8. marta, na Međunarodni dan žena, stotine hiljada ljudi, uglavnom žena, izlazi na ulice da protestvuju protiv neravnopravnosti.
Ustavne krize prošle godine su uzdrmale Britaniju, SAD, Španiju, Poljsku i Brazil. Ovakve krize predstavljaju velike probleme za vladajuću klasu jer su država i ustavna prava koja je okružuju namjerno mistifikovana. Parlamentarna demokratija i vladavina zakona se tretiraju kao nepromjenljive ideje ugrađene u samo tkivo svemira. Kada se dogode krize u strukturi buržoaske države dolazi do rizika koji može raspršiti auru misterije i moći.
Sledeća izjava IMT-a je napisana za osmomartovske akcije širom sveta. Cilj nam je da objasnimo zašto borba za oslobođenje žena mora ujedno biti i borba za socijalizam.
U NVO po pravilu postoji i jasna kapitalistička podela rada i hijerarhija odlučivanja ustrojena po ugledu na firmu (uključujući i najamni rad) i gde se društvenim problemima pristupa odozgo, tako što se grupacije kojima je neophodna pomoć ili podrška tretiraju kao zaseban predmet rada, kao klijente za određeni projekat koji ima kratkoročne (ponekad i srednjoročne) i jednokratne ciljeve. Radi se, dakle, o strukturama koje funkcionišu kao male kompanije, kao svojevrsni socijalni dućani.
