Prije 50 godina, nakon dugog poslijeratnog prosperiteta, svjetska ekonomija doživjela je svoju prvu pravu globalnu krizu. Opadanje proizvodnje i spirala inflacije udružile su se kako bi devastirale radničku klasu. Danas se kapitalizam suočava sa sličnim previranjima. On mora biti svrgnut.
Evropska ekonomija suočava se sa svojom najvećom krizom u posljednjoj deceniji. Tokom posljednjih nekoliko mjeseci, najave otpuštanja u Francuskoj i Njemačkoj dolazile su brzo i u velikom broju. Stotine hiljada radnih mjesta su ugrožena dok kompanije pokušavaju da smanje troškove. Istovremeno, Evropska centralna banka (ECB) smanjuje kamatne stope i svoju prognozu rasta. Ovo odražava istorijsku krizu evropskog kapitalizma, koji ne nudi ništa osim budućnosti ispunjene štednjom i patnjom.
U maju 2022, izvršni direktor Blekroka izjavio je da je „ruska invazija na Ukrajinu okončala globalizaciju koju smo imali priliku iskusiti u posljednje tri decenije“. On nesumnjivo ima pravo. Rat u Ukrajini doveo je do vrhunca sukob koji se već neko vrijeme sprema između velikih sila.
Od kolapsa kineskog konglomerata za nekretnine Evergranda, druga po veličini ekonomija na svijetu ušla je u usporenu krizu koja se proširila na druge sektore. Ova kriza je sada stigla u sferu gdje se izdaju dugovi: banke.
Od već loše, situacije je postala još gora na svetskom tržištu finansija. Nakon tri propale banke u SAD i jednoj u Švajcarskoj, tržište traži sledeću slabu kariku.
Jutros je Dojče Bank bio u fokusu usled pada cene akcija od 13%, a ni ostale banke nisu u boljem stanju. Ovo pokazuje da i nakon 15 godina ‚‚kreditskog stiska” ništa nije rešeno.
