Kome pripadaju političke partije
- Detalji
- Kategorija: Kolumne
- Objavljeno utorak, 14 januar 2014 21:20
- Autor Dule Marinković
U nedavnom intervuu za Večernje novosti, predsednik političkog saveta Demokratske stranke, g. Mićunović, je pokušao da građanstvu predoči kako demokratska stranka ne pripada njenim liderima [Tadiću i Đilasu], i to je formulisao na sledeći način:
“Predsednik Političkog saveta Demokratske stranke Dragoljub Mićunović poručio je danas da, bez obzira na ishod nesuglasica u toj stranci, važno da ona ostane jedinstvena i snažna opozicija sadašnjim negativnim društvenim procesima, jer, kako je rekao, ona ne pripada ni Draganu Đilasu ni Borisu Tadiću, već članovima i biračima Demokratske stranke i, još šire, građanima demokratske Srbije.“[1]
Udarac sindikalnim liderima ili sindikalizmu
- Detalji
- Kategorija: Kolumne
- Objavljeno ponedeljak, 13 januar 2014 21:20
- Autor Dule Marinković
Drvlje i kamenje na sindikate, to je novo oružije zagovornika novog Zakona o radu. Sindikalni lideri jesu kompromitovani, na prvom mestu sadejstvom sa vlastima na polju poboljšanja uslova za investiranje u Srbiju. S te strane gledano, to je ono što se neminovno događa kad s đavolom tikve sadite. Ovom linijom ide i ministar Radulović. On prati liniju ogorčenja radništva na svoje sindikalne predstavnike, od kojih su neki decenijama na najvišim sindikalnim pozicijama, te od sindikalizma stvorili svojevrsni privatni biznis.
DAN PRIMIRJA: Dan kada su imperijalisti postigli mir, a ratni invalidi dobili pravo da mirno prosjače
- Detalji
- Kategorija: Kolumne
- Objavljeno ponedeljak, 11 novembar 2013 21:19
- Autor Dule Marinković
Ovaj noviji državni praznik ove je godine obeležen na više lokacija, ali je, kako to dolikuje, najpompeznije bilo tamo gde su najviše državne i crkvene vlasti. To se ovom prilikom desilo na ponovnom ukopu zemnih ostataka Milunke Savić.
Milunka Savić |
Tako je na beogradskom Novom groblju, predsednik republike Tomislav Nikolić, okićen Natalijinom ramondom, podsetio Srbe, u zemlji i rasejanju, na zločin vlasti socijalističke Jugoslavije i na, kako kaže, zaboravljen „vasceli istorijski kontekst pre Drugog svetskog rata“. Ovaj predsednik i zadužbinar u najavi, kaže da se ondašnja vlast, koja nije marila za srpske velikane, ogrešila o Milunku Savić. Ovo uprkos tome što je Milunka Savić jedinu, kako kažu, „uslugu od države“ dobila 1971. godine, dobivši stan – iako mnogi zlonamerno govore kako je tek dobila stan na četvrtom spratu bez lifta (što i tako predstavlja “domaći zadatak” za sadašnju vlast). Međutim, izostavlja se da joj je 1945. dodeljena penzija, kao i to što je sahranjena uz vojne počasti, koje su joj sledovale, na Novom groblju među narodom gde joj je i mesto – prevashodno imajući u vidu da je Milunka Savić delila sudbinu radničke klase svuda u svetu, te ratovala i radila za tuđi interes. [1]
Gospodar Vučić
- Detalji
- Kategorija: Kolumne
- Objavljeno nedelja, 12 januar 2014 21:20
- Autor Dule Marinković
Koliko je samo trebalo “političke umešnosti”, koliko samo političkih trikova, odstupanja od zakona, moljakanja – kako bi se 2006. godine usvojio Ustav Republike Srbije. U vreme u kome je, proživljavajući opštu bahatost elite u procesu tranzicije ka kapitalizmu, već dobrano opalo interesovanje ljudi za odluke političkog vrha. U vremenu koje prate neuspeli izbori za predsednika Republike – tri puta zaredom – te konačni izbor prvog čoveka Srbije, po ukidanju cenzusa za izlaznost, sa izlaznošću od 47%. Na posletku je Ustav izglasan, na dvodnevnom referndumu, uz izlaznost od 57%[1] [53% od ukupnog broja upisanih birača glasalo je ZA]. Treba dodati i to da je celokupna elita bila angažovana na agitaciji za Ustav, od sitnih partijaca – direktora javnih opštinskih preduzeća – do patrijarha SPC. Nekolicini parlamentarnih stranaka koje su se protivile ovakvom ustavu više je smetala preambula ustava i prvi član nego li celokupnost ustavnog rešenja.[2] Dakle, porođajne su muke bile to srpske elite da usvoje lex fundamentalis, u koji će uvrstiti nove stare institute [privatnu svojinu, nacionalnu orijentisanost Republike, pravo na rehabilitaciju i restituciju, monarhističke državne simbole] i na posletku reklamu koja je isticana u prvi plan “sačuvajmo naše Kosovo”.
Vojvođanski patriotizam
- Detalji
- Kategorija: Kolumne
- Objavljeno nedelja, 21 april 2013 21:09
- Autor Dule Marinković
Rađanje elite
Ovih je dana aktuelna tema mitinga i kontramitinga povodom Nacrta Deklaracije o zaštiti ustavnih i zakonskih prava AP Vojvodine, koju je pripremila vlada AP Vojvodine. Naime, i ovo je jedna od onih tema na koju čovek ne može ostati nem. Ovde se, posredstvom mejnstrim medija nanovo u javnosti plasiraju dve lažne alternative; popularišući sukob srpskih nacionalista i vojvođanskih zagovornika veće regionalne autonomije (vojvođanskih patriota). Smatram da je zapostavljena vizura običnog građanina Srbije i Vojvodine, te njegovog interesa koji je nepormirljiv sa interesima dve gore spomenute skupine. Dve su se elite susrele na brvnu, poput dva ovna u basni. Kada kažem dve elite mislim, svakako na onu u Beogradu, staru, i onu u Novom Sadu, u rađanju. Novosadska elita, u ovoj šahovskoj partiji čiji će ishod pobedniku doneti izvesne političke povlastice, povukla je svoj potez.