Lažima i izmišljotinama skrnaveći grobove partizana i civila Kozare, koji su se borili protiv fašizma i za bolje, socijalističko društvo, Milorad Dodik nastavlja politiku četnika, saradnika ustaške NDH. Nijedan narod se ne može cijeli proglasiti fašističkim ili antifašističkim, pa tako ni narodi na ovim prostorima. Fašizam je stvar klasnog interesa i predstavlja pokret krupnog kapitala i histeričnog konzervativnog krila srednje klase. Tom histeričnom konzervativnom krilu je pripadao i jedan dio kraljevskog oficirskog kadra, predratne političke vrhuške i krupnih seljaka iz redova srpskog naroda, koji su se svrstali uz Musolinija i Pavelića radi očuvanja i uvećanja svojih privilegija. Dodik namjerno prećutkuje činjenicu da su Hrvati i Bošnjaci masovno pripadali antifašističkom Narodnooslobodilačkom pokretu, te da su neki od njih, kao Josip Madžar Šoša, bili čak vođe kozaračkog revolucionarnog otpora fašizmu, dok su srpski četnici bili bočno obezbjedjenje kozaračke ofanzive. Kao i danas tajkunske elite u RS i Srbiji, i tadašnji srpski nacionalisti su bili spremni da služe strane okupatore i da pod krinkom „spašavanja srpskih života“ vrše ili potpomažu pokolje nad radnim narodom svih nacija, pa tako i Srbima koji su se putem NOP-a odupirali okupatoru.
Gotovo svaka rečenica Milorada Dodika obiluje izmišjotinama i iskrivljavanjima činjenica. Kako se ne bi morao baviti sve gorom krizom u koju su on i drugi buržoaski političari odveli naše društvo, on pokušava da raspaljivanjem nacionalističkih strasti mobiliše iscrpljene i eksploatisane srpske radnike. Tvrdnje poput one da su Srbi uvijek bili na pravoj strani su neistorijske izmišljotine, kojima Dodik želi da u isti koš strpa obične bosanske Srbe, koji su, zajedno sa običnim radnim ljudima ostalih naroda BiH, bili žrtve restauracije kapitalizma 1992. godine, sa srpskim tajkunima i vlastodršcima, koji su, uz svoje kolege i saučesnike iz redova drugih naroda, na klanjima, pljačkanjima i švercu 90-ih zgrnuli svoja bogatstva. „Nacionalna“ sloboda, o kojoj govore Dodik i drugi kapitalistički političari, jeste samo sloboda lopovske manjine jednog naroda da ugnjetava radni većinu tog naroda, u savezu sa imperijalizmom. „Odbrana Srpske“ nije odbrana srpskog naroda, već je odbrana privilegija tajkuna, otuđene političke elite i njihovih imperijalističkih partnera iz inostranstva. Koliko im je stalo do slobode i opstanka Srba videli smo po tome koliko se upinju da zataškaju zversko ubistvo Davida Dragičevića! U trenutku kad se obični ljudi bave preživljavanjem usljed besparice i odbranom golih života od haranja zaštićenih mafijaša, posleratni bogataš Milorad Dodik govori protiv ideja Jugoslavije i bratstva i jedinstva. Jugoslavija najviše žulja Dodika i dodike na „drugim“ stranama jer je bila radnička država i jer u njoj nisu mogli da tlače i izrabljuju, kao što mogu sada. To treba biti putokaz radnim ljudima! Borba protiv tajkuna i lopovskih političara mora ujedno biti i borba protiv nacionalizma, za bratstvo i jedinstvo radničke klase! Jedino zajedničkim snagama ih možemo srušiti i izgraditi normalan život u budućnosti!
Slava Narodnooslobodilačkoj borbi i Narodnoj revoluciji!
Živelo bratstvo i jedinstvo Srba, Hrvata i Bošnjaka!
Dolje nacionalistički lopovi i tajkuni!
